HOME      NOVOSTI      GLAS AVATARA      GLAS POKLONIKA       SARVA DHARMA      KNJIGE     CD-i i kazete    LINKOVI     KONTAKT

                                               

GLAS AVATARA

                                                                                                     GOVORI

 

GOVORI

OBJAVE

INTERVJUI

GOVORI

Gayatri - Majka Veda, 1983. Upanayana

Pročistite svijet sankirtanom – 1992.

Onaj kojeg je Krist navijestio – Božić 1972.

Marama i značka – 1975. - sevacima

O seviMadras 1967.

Zašto ste došli? - Govor zapadnjacima 1984.

 

 

OBJAVE

Poklonicima 1962.

Śiva - Śakti - Gurupūrna 1963.

Objava - Bombay  1968.

Prekretnica - 43. rođ. 1968.

Tko je Sai - Brindavan –  1974.

50 godišnjica objave avatarstva 1990

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

INTERVJUI

Prvi intervju novin.  1976.

Drugi intervju novin. Mumbai 1999.

Intervju liječnicima 1999.

Intervju zapadnjacima u Kodaikanalu

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

GĀYATRĪ – MAJKA VEDA

Om

Bhūr Bhuvah Svah

Tat Savitur Vareņyam

Bhargo Devasya Dhīmahi

Dhiyo Yo Nah Pracodayāt

"O Majko, koja prožimaš sve tri kāle, sve tri loke i sve tri guņe*, molim Te – osvijetli moj intelekt i rasprši moje neznanje, kao što blistavo Sunce raspršuje tamu. Molim Te, učini moj intelekt spokojnim, jasnim i prosvijetljenim.”

(*Tri kāle su tri vremena: prošlo, sadašnje i buduće; tri loke su tri područja ili "svijeta": nebo, zemlja i niža područja; tri gune su tri temeljna svojstva: tamas, rajas i sattva, odn. tupa tromost, žustra aktivnost i smirena uravnoteženost.)

Djelovanje rađa vezanost, zabludu.

Iz zablude niču loše misli.

Loše misli vode u loša djela.

A rezultat takvih djela je ponovno rođenje.

(pjesma)

Mlada utjelovljenja Boga!

Velika zgrada hinduističke misli podignuta je na četiri zida koji se zovu: karma, janma, dharma i brahman, odn.: djelovanje, rođenje, ispravnost i Apsolut. To je četvero međuzavisno. Nitko ne može izbjeći posljedice onoga što čini, bilo to dobro ili loše, učinjeno svjesno ili nesvjesno. Svatko se mora suočiti s posljedicama svojih djela – bilo dobrih, bilo loših. Ni jedno djelo ne nestaje (bez posljedica). Stoga je očito da doktrina karme predstavlja osnovno načelo koje upravlja čovjekovim životom.

Čovjek se rađa zahvaljujući karmi,

raste i razvija se kroz karmu

i umire s karmom.

Karma je njegov jedini božanski sudac

i ona je uzrok njegove sreće i nesreće.

Dobro je rečeno da je "prava svrha tijela da nam omogući dharmasādhanu", disciplinu provođenja dharme, a provođenjem dharme, stiže se do spoznaje brahmana. Gītā je objavila da se svaki put, kad se dharma nađe u opadanju, na svijetu pojavi avatar. Iz toga proizlazi da je svrha ljudskog života čuvati dharmu. Budući da je kreacija čin Božje volje, onda bi i cilj svakog ljudskog bića morao biti život usklađen s tom voljom. Čovjek bi svoj život trebao posvetiti služenju Bogu, umjesto svojim sebičnim interesima, odn. interesima svojih najbližih. što god nekome činili, ako to činimo kao žrtvu Bogu, to će i stići do Boga. Čovjek treba posvetiti svako svoje djelo tako da ga prinese Bogu kao žrtvu.

DRUGO ROĐENJE

Čovjekova prva karma, njegova prva aktivnost je trenutak njegova rođenja. Taj je trenutak zajednički svima i uvodi čovjeka u prvi, najniži stupanj njegova razvoja, stupanj ûūdre. To je čovjekovo prvo rođenje. Kad primi Gāyatrī mantru, to je njegovo drugo rođenje. Čovjek tada postaje dvija, drugi put rođeni. No, što je zapravo Gāyatrī? Ona je sama srž Veda i naziva ju se chandasām mātaha, Majka Veda. Značenje riječi gāya je jīva, pojedinac, odn. čovjek. Gāyatrī je ono što štiti i čuva gāye.

Dakle, danas ste, primivši Gāyatrī mantru, drugi put rođeni. Kad počnete ponavljati mantru, pridržavajući se određenih uputa i pravila, ona će vas sigurno dovesti do svog ispunjenja. Tu stižete do trećeg životnog stupnja zvanog vipratva, kad počnete učiti Vede. To je vaše treće rođenje. Na tom stupnju, učeći Vede, pjevajući Vede, shvaćajući Vede, živeći u potpunosti u skladu s uputama Veda, stječete pravo na spoznaju brahmana (Apsoluta). Spoznavši brahmana, stapate se s brahmanom. Tek kad spozna brahmana, čovjek stječe pravo da se nazove brahmanom (najviša, svećenička kasta). Dakle, ne samo rođenjem, nego spoznajom brahmana, čovjek postaje brahmanom.

Gāyatrī mantru trebate ponavljati tri puta dnevno – u zoru, u podne i u sumrak. Ta tri doba dana nazivaju se sandhyā - vrijeme susreta noći i dana (zora), jutra i večeri (podne) i dana i noći (sumrak). Vrijeme, kao i čovjek, ima tri svojstva: sattva, rajas i tamas. Stoga se i dan dijeli na tri dijela. Četiri sata između 4 i 8 sati ujutro, te 16 i 20 sati uvečer imaju svojstvo sattve. Osam sati između 8 i 16 sati (dan) imaju svojstvo rajasa. I osam sati između 20 i 4 sata (noć), koje uglavnom koristimo za spavanje, imaju svojstvo tamasa.

Osam sati tokom dana (od 8 do 16) sva bića, uključujući tu i ptice i životinje, koriste za izvršavanje svojih svakodnevnih dužnosti i njih se smatra rajasičkima. Kad četiri jutarnja i četiri večernja satvička sata koristi za dobre aktivnosti, kao što su bogoštovlje, dobra djela i boravak u dobrom društvu, čovjek može biti siguran da će se uzdići s ljudske na božansku razinu. Upravo je to satvičko vrijeme (od 4 do 8 ujutro i od 16 do 20 uvečer) pravo vrijeme za ponavljanje Gāyatrī mantre. Gāyatrī je sarvadaivatvasvarūpa, utjelovljenje svih Božjih likova i oblika. Ona se ne odnosi ni na koju određenu kastu, sektu, vjeru ili instituciju.

Opis Gāyatri sadrži devet obilježja: 1. Om; 2. Bhūr; 3. Bhuvah; 4. Svah; 5. Tat; 6. Savitur; 7. Vareņyam; 8. Bhargo; 9. Devasya. Dhīmahi (meditirajmo) spada u meditativni aspekt mantre, dok je Dhiyo yo nah pracodayāt (neka prosvijetli naše umove/intelekte) molitva, dakle njen treći aspekt. Tako mantra u cjelini ima tri aspekta: opisni, meditativni i molitveni.

JEDNOTA I RAZLIČITOST

Na osnovu svojih različitih funkcija, antahkaraņa ili naš unutarnji instrument dobio je četiri imena. Kad je zaokupljen mislima, nazivamo ga manas ili um. Kad je nemiran i luta, nazivamo ga citta ili duh. Kad je zaokupljen razlučivanjem i zaključivanjem, nazivamo ga buddhi ili intelekt. Kad pokazuje svoju sebičnost, svoj osjećaj za "ja i moje", nazivamo ga ahaîkāra ili ego. Dakle, jednom te istom instrumentu dana su četiri različita imena – um, duh, intelekt i ego. No, koja je suštinska razlika između uma i intelekta? Um je, po svojoj prirodi, zaokupljen podjelama i razlikama, dvaitom. Intelekt je, pak, iznad tih podjela. On je zaokupljen sažimanjem, jednotom, advaitom. On u temelju svih različitosti razotkriva jednotu. Nastojte uvijek otkriti jednotu u svoj toj različitosti, umjesto različitosti u jednoti.

Gāyatrī je sveta mantra koja vam pokazuje jedinstvo u različitosti. Shvaćajući to jedinstvo, možemo shvatiti i mnoštvo, različitost. Glina je jedna, no iz nje se mogu napraviti posude raznih oblika i veličina. Zlato je jedno, no zlatni nakit je raznovrstan. Ātman je jedan, no utjelovljeni oblici u kojima boravi su mnogobrojni. Krave mogu biti bilo koje boje, no mlijeko je uvijek bijelo.

Ne postoji predmet koji nema ime i oblik. Kozmos se sastoji od predmeta s imenom i oblikom. No, dok se oblici stalno mijenjaju, imena ostaju nepromijenjena. Oblik se može mijenjati, pa čak i potpuno nestati, no ime ostaje isto, nepromijenjeno. Na pr. ime "krava" ostaje isto i nakon što životinja s tim imenom nestane. Kad jednom znamo ime, znamo i koga ili što ono predstavlja. Pronaći nekoga u velikom mnoštvu samo na osnovu opisa nije nimalo lako. No dovoljno je samo zazvati ga imenom i on se odmah odaziva. Isto tako, dovoljno je zazvati ime Božje i Bog će se odmah odazvati (u liku koji smo zazvali).

TRI BOŽICE – PET LICA

No, tko je Gāyatrī? To je božica koja ima tri različita imena za tri različite uloge, a to su: Gāyatrī, Sāvitrī i Sarasvatī.

Za Gāyatrī se, također, kaže da ima pet lica.

Prvo je – Om.

Drugo je – Bhūr Bhuvah Svah.

Treće je – Tat Savitur Varenyam.

Četvrto je – Bhargo Devasya Dhīmahi.

Peto je – Dhiyo Yo Nah Pracodayāt.

U tih njenih pet lica predstavljeno je pet prāna ili životnih sila. Gāyatrī je zaštitnica tih pet životnih sila u čovjeku. Gāyantam trāyate iti gāyatrī – "Ono što štiti onoga koji to ponavlja, naziva se Gāyatrī."

Kad djeluje kao zaštitnica životnih sila, naziva se Sāvitrī. Prema jednoj od purānskih priča, Sāvitrī je odana žena koja je svog supruga Satyavāna vratila u život. Sāvitrī je paņcaprāņasvarūpinī, utjelovljenje pet prāņa, odn. vladajuće božanstvo pet životnih sila. Simbolično značenje oživljavanja Satyavāna je da ona štiti one koji žive životom istine (satya).

Dakle kad, zahvaljujući izgovaranju mantre, ona razvija vašu inteligenciju i intuiciju, naziva se božicom Gāyatrī. Kad štiti vaš život, naziva se božicom Sāvitrī. A kad štiti i njeguje vaš govor, naziva se božicom Sarasvatī. Dakle, jedno te isto božanstvo štiti i razvija sve vidove vašeg života (Sāvitrī – život; Sarasvatī – govor; Gāyatrī – intelekt) i zato se kaže da je Gāyatrī sarvadaivatvasvarūpinī, utjelovljenje svih božica.

Veoma je važno da Gāyatrī mantru ponavljate barem tri puta ujutro i tri puta navečer. To će smanjiti posljedice loših djela učinjenih toga dana. To je kao da robu kupujete za gotovinu, umjesto na kredit. Ne gomila vam se karmički dug, jer se svakodnevna karma otplaćuje redovitim ponavljanjem Gāyatrī.

Izgovor da ni ujutro, ni navečer ne možete naći vremena za ponavljanje Gāyatrī je smiješan i neodrživ. Ljudi tokom dana gube bez veze toliko vremena, da sigurno lako mogu naći nekoliko trenutaka ujutro kad se probude i navečer prije spavanja za ponavljanje Gāyatrī, samo ako hoće. Možete Gāyatri ponavljati i dok se tuširate ili kupate. To će onda biti obredno kupanje, žrtva prinesena božici. U podne, ako ponavljate Gāyatrī prije jela, time ćete pročistiti i posvetiti hranu i ona će postati žrtveni prinos.

ISKUPLJUJUĆA MOĆ

Možete ili ne morate ponavljati bilo koju drugu mantru, no zapamtite da redovito ponavljanje Gāyatrī mantre zbog njezine iskupljujuće moći ima za vas najveće dobrobitne učinke. Danas ste, primivši Gāyatri mantru, drugi put rođeni. Tek kad ispunite svrhu tog drugog rođenja, bit ćete sposobni za uspon na sveti treći stupanj, zvan vipratva, koji vodi ka spoznaji brahmana.

Brahmavid brahmaiva bhavati – "Onaj koji je spoznao brahmana i sam postaje brahman" glasi vedska izreka. Da bi shvatio načelo brahmana, čovjek mora shvatiti svoju pravu prirodu. Evo jedne male priče koja vam pokazuje kako ćete znati da li ste stekli pravo na spoznaju Brahmana.

Kad se djevojka, koja mu je do tad bila "tuđa", uda za muškarca i on joj sveže mangalasūtru (vjenčanu nit) oko vrata, stječe pravo na polovicu sve njegove imovine. Upravo joj ta sveta nit daje to pravo. Isto tako je i čovjek Bogu "tuđ" sve dok ne stavi oko vrata ûaraņāgatisūtru, nit predanosti Bogu. Kad jednom stavi tu svetu nit oko svog vrata, čovjek stječe pravo na polovicu Božje moći i energije. Zato morate s najvećim žarom nastojati podvrgnuti sve Božjoj volji i predati sve Bogu. Taj stav predanosti rast će u vama sve više kako budete redovito ponavljali Gāyatrī mantru. Zato se dječake inicira u mantru već u tako ranoj životnoj dobi. No ima još jedan razlog za tako ranu inicijaciju. Završne riječi mantre – Dhiyo yo nah pracodayāt – znače sljedeće: Prije nego što ste dobili ovu mantru bili ste malo tupi i lijeni i mentalno i intelektualno zaostali, a imali ste i neke negativne osobine. No, pošto ste primili ovu mantru, pruža vam se prilika da razvijete oštrinu intelekta i inteligencije, revnost i entuzijazam i da postanete oštroumni, što će vam svakako pomoći pri učenju, a i kasnije u životu. To su činjenice koje dokazuje iskustvo. Kao što svitanje rastjeruje tamu noći, tako i Gāyatrī rastjeruje tamu neznanja. Dhiyo yo nah pracodayāt – nek svjetlost Gāyatrī mantre prosvijetli naše umove i intelekte i unaprijedi naše znanje, mudrost i razlučivanje.

Svim mladim posvećenicima dajem svoj blagoslov, tako da od danas redovito ponavljaju Gāyatrī, žive uzornim životom i izrastu u dobre, pobožne, obrazovane i prosvijetljene građane Bhārate (Indije).

Iz Bhagavānovog govora povodom upanayana svečanosti u Purnachandra dvorani 17. 03. 1983.

Sanathana Sarathi 4, 83.

prv:hm

 

GĀYATRĪ MANTRA

Om

Bhūr Bhuvah Svah

Tat Savitur Vareņyam

Bhargo Devasya Dhīmahi

Dhiyo Yo Nah Pracodayāt

 

(Prijevod)

Om

Zemlja (Bhūr), Nebo (Bhuvah), Nebesa (Svah)

Meditirajmo (Dhīmahi) na taj (Tat)

Poželjan (Vareņyam) sjaj (Bhargo)

Božanskoga (Devasya) Sunca (Savitur)

Koje (Yo) neka nam (Nah)

Prosvijetli (Pracodayāt) umove (Dhiyo)

 

(Rječnik uz mantru)

BHUH = BHUR/ zemlja

BHUVAH/ nebo

SVAH/ nebesa

TAT/ to, taj; nemanifestirani Apsolut

VAREŅYA(M)/ za kojim treba čeznuti, poželjan, dostojan štovanja, odličan

SAVITUH = SAVITUR/ od Sunca, sunčev

SAVITÕ, SAVITĀ/ Sunce

BHARGAH = BHARGO/ sjaj, blještavilo

DEVA/ božanski, Bog

DEVASYA/ božanskoga

DHĪMAHI/ meditirajmo, mislimo

DHIYAH = DHIYO/ misli, umovi, intelekti; svete misli, razmišljanja

YAH = YO/ koji, koje

NAH/ nama; nas; naš

PRACODAYĀT/ neka prosvijetli, neka pospješi

 GOVORI

 

PROČISTITE SVIJET SANKIRTANOM

Nema doba kao što je Kali doba, niti jednog,

kad se, samo meditacijom na Božje ime,

može ostvariti najviši cilj.

O, blagoslovljeno doba!

(Pjesma)

 

Čak se i multimilioner mora zadovoljiti

običnom odjećom i hranom.

Ne može živjeti hraneći se zlatom.

Kad je vrijeme nepovoljno i štap se može pretvortiti u zmiju.

Dok se, kad je povoljno, i prašina može pretvoriti u zlato.

Kotač vremena može i učenog čovjeka načiniti glupanom,

a glupan može postati mudrac.

I bogataš može odjednom postati igračkom božice siromaštva.

Koliko god molili, ne možete dobiti ono što vam nije suđeno.

O mladi ljudi, ne gajite nikakve želje.

Umjesto toga, živite intligentnim i uzvišenim životom.

Što još da vam kažem, o dobri ljudi okupljeni ovjde?

(Pjesma)

 

Utjelovljenja Božje ljubavi!

"Samyak-kīrtanam sankīrtanam" (skupno pjevanje bhajana je najbolji oblik pjevanja bhajana). Velika je razlika između kīrtana i sankīrtana. Kīrtana je osobna stvar. To je pjevanje pojedinca za ispunjenje vlastitih molitvi. Sankīrtana ima za cilj dobrobit čitavog Univerzuma. Opisuje ga se i kao zajedničko pjevanje - "Samājika bhajan". Takav način pjevanja bhajana prvi je pokrenuo Guru Nānak, osnivač Sikhizma. Sankīrtana ima za cilj pokazivanje jedinstva u različitosti. Kad se svi sudionici sjedine i pjevaju unisono, u jedan glas, to se zove sankīrtana.

Četiri vrste sankīrtane

Postoje četiri vrste Sankīrtane: prva je gunasankīrtana, druga je līlasankīrtana, treća je bhāvasankīrtana i četvrta je nāmasankīrtana.

Gunasankīrtana se odnosi na vrstu bhajana kojima poklonici nabrajaju dobre osobine Boga, doživljavaju jedinstvo s Bogom i stječu Božje osobine. Tyāgarāja je njegovao taj način pjevanja. U jednome od svojih kīrtana uzviknuo je: "O Gospode! Ti si iznad svih riječi. Je li moguće čak i Brāhmi, ili drugim božanstvima, uveličati Tvoje veličanstvene podvige? Ja čekam Tvoju milost. Poslušaj moje usrdne molbe. Ti si učitelju vratio sina, kojeg mu je odnio bog Smrti. Ti si pobjedio boga Ljubavi. Ti si oslobodio iz zatvora Vasudevu i Devakī. Ti si zaštitio Draupadī, kad te molila u očajanju. Ti si bio čuvar Pāndava. Ti si Kucelu oslobodio njegovog siromaštva. Ti si spasio 16000 djevica od ropstva!" Tako je Tyāgarāja u svojim pjesmama nabrajao veličanstvene Božje osobine.

Līlasankīrtana se osnosi na uživanje poklonika u svetim Božjim igrama - na potpunu zaokupljenost ekstatičnim plesom i pjevanjem. Primjer za to je Jayadevina "Gītagovinda".

Bhāvasankīrtana - ilustracija za taj oblik je sama Rādhā koja izražava svoje različite osjećaje prema Bogu i poistovjećuje se s Bogom u svakom načinu štovanja. Ona je svoje štovanje izražavala na pet načina - śānta (spokojstvo), sākhya (prijateljstvo), vātsalya (majčinska ljubav), anurāga (privlačnost), madhura (slatkoća). Rādhā i Mīrā su bile predstavnice bhāvasankīrtane.

Nāmasankīrtana - predstavnik tog oblika kīrtane bio je Caitanya. "Sva su imena Tvoja. U Kozmosu ne postoji ništa što ne nosi biljeg Tvog imena ili oblika." "Sarvarūpa dharam sāntam sarvanāmadharam Śivam saccidānanda rūpam advaitam Satyam Śivam Sundaram". (Svami je otpjevao ovu strofu.) Caitanya je uživao u pjevanju Božjeg imena, kao oznake svega što je prekrasno i veličanstveno u Univerzumu.

Sjaj Prasanthi NilayamaDok su u svakoj od predhodnih era vjernici prihvaćali jedan ili drugi način pjevanja u Božju slavu, oni koji danas borave u Prasanthi Nilayamu imaju izuzetnu sreću da uživaju u sva četiri oblika sankīrtana. Bhajani koji se ovdje pjevaju kombinacija su sva četiri oblika sankīrtane. Tu je još i jedan poseban oblik veličanja Božjeg Imena - nāmalikhita (pisanje Božjeg Imena). Mentalno kontempliranje o Božjem imenu, izgovaranje Imena ustima i pisanje Imena rukom, služe pročišćenju uma, govora i djela (trikārana śuddhi).

Ime Gospodnje bilo je slavljeno na različite načine širom svijeta. Jayadeva je bio onaj koji je uvijek uživao u Božjim igrama (līlāma), doživljavajući prisustvo Boga u sebi, posvećujući svaku svoju svakodnevnu djelatnost uživanju u Božjoj igri, osjećajući kako nije ni za što drugo, osim za Božju ljubav, stapajući svoju ljubav s Božjom ljubavlju, te je tako postao utjelovljenje same Božje ljubavi. Kako ljudi nisu shvaćali duhovno značenje njegovih kīrtana, pogrešno su razumjeli i tumačili značenje Jayadevinih stihova.

Hanumānova jedina želja

Hanumān je po završetku svoje misije na Lanki, otišao u Sīti po njen blagoslov prije povratka Rāmi. Tada je majka Sītā blagoslovila Hanumāna ovim riječima: "Hanumān! Ti si pun smjelosti, inteligencije i hrabrosti. Neka nikad ne ostariš." To nije razveselilo Hanumāna. Primjerivši njegovo razočaranje, Sītā ga blagoslovi ponovo: "Hanumān! Ti si pun vrlina! Neka stanovnici svih triju svjetova hvale tvoje osobine." Hanumān je bio zbunjen i pognuo je glavu, kao da mu je neugodno slušati pohvale. Vidjevši Hanumānove reakcije, Sītā ga konačno blagoslovi ovako: "Neka te Śrī Rāmā uvijek voli!" Čim je čuo te riječi, Hanumān se oduševio. "To je sve što sam htio," reče on. "Moram biti vrijedan Rāmine ljubavi. Život bez Rāmine ljubavi je potpuni promašaj. To je živa smrt. Jedio što želim je Rāmina ljubav."

Hanumān je bio majstor za glazbu. Nije bilo nikoga tko bi ga nadvisio u pjevanju. Čak ga ni Narada i Tumbura nisu mogli nadvisiti. Iako tako veliki pjevač, uvijek je pjevao samo Rāmino ime.

Pobožno pjevanje

Pa što je onda bit sankīrtana? Njegova osnovna svrha je stjecanje Božje ljubavi. Kombinirajući glas, melodiju, osjećaj i ritam (u odgovarajućem ritmu pjesme), poklonik treba utonuti u pjevanje. Uskladivši osjećaj s predanošću i ljubavlju, svete riječi trebaju biti izljev ljubavi za Boga. Samo to je pobožno pjevanje. Kad se pjesma izvodi bez shvaćanja značenja riječi i bez ikakvog unutarnjeg osjećaja, odnosno istinske ljubavi za Boga, to je mehanička izvedba. Bhāva (osjećaj), rāga (melodija) i tāla (ritam) su ključni za ispravno pjevanje. I samo ime Bharata (Indija) predstavlja kombinaciju ta tri elementa - Bha - ra - ta. Na kombinaciju ta tri elementa treba paziti pri svakoj aktivnosti u svakodnevnom životu. To pravilo treba primjeniti čak i kod učenja. Bhāva, u odnosu na učenje nekog predmeta, znači potpuno razumijevanje predmeta. Rāga podrazumjeva njegovanje ljubavi za predmet, a tāla znači izražavanje vlastitog znanja suvislo i jasno. Ne obraćanje pažnje na riječi prilikom izvođenja Thyagarajinih pjesama, dalo je smiješne rezultate. Tyāgarājine pjesme su na teluškom jeziku. Tamilski muzičari, inače vrsni glazbenici, često bi pri izvođenju Tyāgarājinih pjesama unakazili riječi i učinili ih besmislenima.

Thyagaraja, u jednoj od svojih pjesama pjeva: "Ne pogadakunte nīkemi kodavu Rāmā!" (Ako te ja ne slavim, što Ti time gubiš, o Rāmā!?"). Tamilski muzičar pjevao je pjesmu tako, da je njeno značenje bilo: "Ako ja jedem pakode, što ti time gubiš?"

Izuzetno je važno da se pri izvođenju pjesme za vrijeme sankīrtana i bhajana, točno prenese smisao riječi, osjećaji skladatelja i melodija pjesme. Tko ne razumije smisao riječi, neka pita one koji znaju.

Utjelovljenja Božje ljubavi! Smatrajte skupno pjevanje svetim bogoštovnim činom. Čak ako i nemate glazbenih sposobnosti, ponavljajte imena Božja s osjećajem i ljubavlju. Nema moćnijeg sredstva za spoznaju Boga u Kali dobu, od pjevanja Božjih imena.

Dhyāna (meditacija) u kritayugi, yajna (žrtva) u tretāyugi, arcana (štovanje Idola) u dvāparayugi i nāmasankīrtana (ponavljanje Božjeg imena) u kaliyugi - to su načini propisani za spoznaju Boga.

Nāmasmarana

Držanje Imena na umu je panaceja (lijek za sve bolesti). Kad se Ime pjeva kao uglazbljena pjesma, ono beskrajno usrećuje srce. Mnogi pānditi recitiraju Imena kao stihove loke). Oni ne poznaju osjećaj snažne čežnje koji je izražen tim stihovima. Neki glumci mogu izgovarati riječi glasno i jasno, a bez ikakve dubine osjećaja. No, kad se Imena pjevaju melodiozno, ona diraju u srce i pjevače i slušače. Čak i nevjernici i agnostici zadovoljno kimaju glavama, kad slušaju pobožnu glazbu.

Riječi pjesme mogu biti izrečene na prozaičan način, ne dirnuvši slušatelja. No, kad ih se melodiozno otpjeva (kao u pjesmi "Rāmā, nannu kāpādu!" - Rāmā, spasi me!) one trzaju strune u našim srcima. (Swami otpjeva pjesmu da demonstrira njenu moć). Takvu slatkoću sadrži pjesma kad se izvede melodiozno.

Svatko, bio upućen u glazbu ili ne, treba pažljivo slušati pjevača i pokušati s osjećajem ponoviti riječi pjesme.

Neki ljudi za vrijeme bhajana uopće ne miču usnama. Moglo bi se reći da oni pjevaju mentalno, u sebi. No to nije ispravno. Ako imate pobožne osjećaje, trebate ih izraziti jezikom sjedinjenim s bhajanima. Samo tada se to može nazvati sankītranom – unisonim pjevanjem s drugima.

Trebate Imena pjevati glasno, punim glasom, koliko god vam grlo dopušta. Samo tada će Bog odgovoriti punom mjerom i prosipati svoju milost na vas. Nitko neće utopljeniku priskočiti u pomoć ako su mu uzvici slabašni. Samo kad glasno viče u pomoć, najjače što može, ljudi će čuti njegovu viku i potrčati mu u pomoć. Sankīrtana znači pjevati s predanošću i žarom.

Svi trebaju shvatiti da je svaki ud i organ dat čovjeku da ih koristi u svete svrhe: jezik – za ponavljanje Božjeg Imena, ruke – za štovanje, noge – za olazak u hram, itd. Te se organe ne smije koristiti u isprazne i ne-svete svrhe. Posvećujući tako svako svoje osjetilo, čovjek treba pročišćavati um i razmišljati o Bogu.

Zagađeni svijet

Utjelovljenja Božanske Ljubavi! Nemoguće je opisati slatkoću i svetost Božjeg imena. Razmjerno snazi predanosti s kojom pjevate ime Gospodnje, steći ćete dobrobiti i radost. Svi se trebaju truditi da pjevaju Imena u jedan glas. Danas je svih pet elemenata što čine svijet – prostor (eter), zrak, vatra, voda i zemlja – zagađeno. Ne možete više doći do čiste vode ili čistog zraka.

Zvuci koje čujete, su nečisti. Zemlja je zagađena. Kaliyuga (doba sukoba, razdora i svađa) postala je "kalmaśa yuga" (doba prljavštine). Jedino sredstvo za pročišćenje svega toga je pjevanje Božjeg imena. Ljudi danas troše većinu svog vremena na gledanje televizije i videa. Pa zar je onda čudno što su djeca, rođena u tim okolnostima, proizvod televizije? Ona se od djetinjstva ponašaju kao glumci. Opijaju se senzacijama. Za to su krivi samo roditelji. U stara vremena, kad bi žena bila trudna, slušala bi priče o Prahlādi, Satyavānu i drugim uzvišenim likovima. Tako bi i dijete u utrobi bilo pod utjecajem takvih priča. Eksperimenti u Rusiji i drugim zemljama pokazali su uzajamni odnos između hrane koju jedete i vaših mentalnih sposobnosti. Ustanovili su recimo, da je dijete, hranjeno tokom razvoja u maternici sokom od jabuke, pokazivalo ljubav prema jabukama i poslije rođenja. Ponavljanje Božjeg imena pomoći će da se pročisti atmosfera, kao rezultat upijanja svetih zvučnih valova u atmosferu. Moć zvučnih valova vidljiva je iz načina na koji se radio valovi odašiljaju i primaju na velike daljine. Atmosfera zagađena nečistim zvučnim valovima može se pročistiti pjevanjem Božjeg imena.

Isto tako će i čiste misli, čiste riječi i čista djela pročistiti druge zagađene elemente. Ne postoji bolje sredstvo za čišćenje od toga. Potrošene su milijarde na pročišćenje vode Gange. Kakva je korist od toga, kad je Ganga i dalje zagađena ispuštanjem otpadnih voda u rijeku? Prvo treba spriječiti utjecanje prljavih voda u Gangu. Isto tako treba odstraniti i zle misli koje nastaju u umu i ispuniti ga čistim Božanskim mislima, kroz ponavljanje Božjeg imena. Svatko, tko sudjeluje u bhajanima, treba pjevati Božje ime i time služiti u pročišćenju atmosfere i unapređivanju dobrobiti naroda.

(Bhagavān je govor završio bhajanom "Govinda Krishna Jai!")

Iz Bhagavānovog govora u Pūrnachandra Auditoriumu, Prasanthi Nilayam 03. 03. 1992.

Izvornik: Sanathana Sarathi 04. 92.

prv:hm

 GOVORI

ONAJ KOJEG JE KRIST NAVIJESTIO

 

 

Religije se pojavljuju iz misli dobrih ljudi koji se trude da sve ljude učine dobrima. One nastoje ukloniti zlo i izliječiti zle. Ima ih mnogo, obzirom da se moraju prilagoditi pojedincima, njihovim aktivnostima, zanimanjima i ulogama, karakteru i osobinama. Svatko bi se morao početi pridržavati postavljenih propisa i ograničenja, te tako steći radost i snagu. Njegov će ga pročišćeni um voditi prema sve višim i višim razinama, a od toga će imati koristi i on i društvo.

Zato je prikladno slaviti rođendan Isusa koji je osjećao potrebu da spasi čovječanstvo i trudio se da to i ostvari. No, proslava mora biti takva da se njome izražava prihvaćanje njegovog učenja, odanost principima, sprovođenje propisanih disciplina i doživljavanje svjesnosti Boga koju je nastojao probuditi.

Svijet se danas zadovoljava pustim riječima i domišljatim pravilima kojima se prikrivaju vlastite pogreške. Rođendani Velikih slave se s velikim licemjerjem i izvanjskom pompom. Nema istraživanja u svjetlu poruke koju su nam donijeli, niti ikakvog nastojanja da se ta poruka provede u djelo i da se tako postigne blaženstvo koje obećava.

Veliki Učitelji pripadaju čovječanstvu. Pogrešno je vjerovati da Isus pripada samo kršćanima i da je Božić blagdan samo za zapadnjake. Prisvojiti jedan blagdan kao isključivo svoj, a odbaciti ostale kao tuđe, znak je uskogrudnosti. Krist, Rãma, Krišna – svi oni pripadaju svima.

Ljudski život uvjetovan je osjećajima i djelima

Različiti organi i udovi oblikuju tijelo; različiti narodi i zajednice oblikuju svijet. Životvorna Božja Milost prožima cijelo tijelo pomažući mu da skladno funkcionira. Rijeka Ljubavi, dar Milosti Božje, mora strujati svakom državom i svakom zajednicom, tako da svijet živi u miru i radosti. Ako shvatite tu istinu, nećete ni pomišljati na razlike.

Ako su članovi porodice u zavadi, njihova će zemlja i ostala dobra koja posjeduju, biti zapostavljena i postojat će opasnost da ih upropaste ili izgube. Odvajanje bilo kojeg člana također će biti veliki gubitak jer će se milost, koja održava porodicu, smanjivati i na kraju nestati. Za vrijeme amputiranja ruke, osim što taj ud gubi svoju funkciju, tijelo će pretrpjeti veliki gubitak krvi za vrijeme te operacije. Isto tako gubi se i Božja Milost Ljubavi kad se neka država izdvoji; ona time također postaje slab i nefunkcionalan ud svjetske zajednice.

Raskol, nesloga i odvajanje prekida vezu sa životvornom Milosti koja hrani svaku stanicu tijela i svakog pojedinca na svijetu. Ta ista Milost održava svijet. Drvo za svoj rast treba zemlju, sunčevo svjetlo i zrak. Ali ono što je najbitnije jest sjemenka.

Ljudski život uvjetovan je osjećajima i djelima te posljedicama tih osjećaja i djela. Ali njegovo postojanje, njegova bît, ovisi o Volji Božjoj.

Rast drveća može biti različit, ovisno o vrsti i kvaliteti zemlje te količini sunčeva svjetla koje dopire do njega. Isto su tako i ljudi različiti, zahvaljujući vrsti osjećaja i djela koji izviru iz njih. Ali kao što je točno da su sjemenke iste, Jedno, bez ikakve različitosti, tako su i različiti običaji, različiti osjećaji i stavovi, različite zajednice i stupanj njihovog poštenja, rezultat čovjekovog ignoriranja svog temeljnog Jedinstva s jednom Božanskom Voljom, i njegovog djelovanja suprotno tom Jedinstvu.

Značenje tri Kristove objave

Isti Mjesec vidimo u dubinama nemirnih riječnih voda, u mirnim jezerskim vodama kao i visoko na nebu. Mjesec na površini nemirne rijeke je izobličen i razlomljen i čini se kao da brzo teče zajedno s vodom. Mjesec na jezeru je spokojan, miran i nepokretan. No oba su samo odraz stvarnog Mjeseca na nebu. Mjesečev odraz na rijeci pojedinačna je, individualna Duša, zapletena u razne aktivnosti i smetena je mãyom, uzrokom i posljedicom. Mjesečev odraz na mirnoj jezerskoj površini je Yogi, Svetac, onaj koji je postigao uravnoteženost, mir i uronjenost u Jedno. Stvarni Mjesec na nebu je Vječni Svjedok, Apsolut, Prvobitni Princip.

Isus je o ovo troje govorio kad je, jednu za drugom, dao svoje tri objave. Misleći na aktivnu pojedinačnu dušu, treperavi Mjesec, rekao je: "Ja sam glasnik Božji"; misleći na sebe kao Yogija, koji se izdigao iznad dualnosti te dosegao ravnotežu, rekao je: "Ja sam Sin Božji". Shvativši da je ovo dvoje samo odraz, a da se stvarni Mjesec, stvarni Svjedok nalazi na nebu, te da je On također Bezoblični, Bezimeni Apsolut, objavio je pred kraj svog života: "Ja i Moj Otac smo JEDNO".

Sva su bića odraz Univerzalnog ãtmana, u prividnim imenima i oblicima. Ova se istina, podrobno obrazložena i razrađena, nalazi pohranjena u duhovnim tekstovima Indije koji čine temelj kulture Bharata. Srž svih religija i vjera je stapanje s tim Jednim. To stapanje je cilj svih duhovnih nastojanja. Sva traženja su usmjerena ka spoznaji tog Jednog. Ali, ova očigledna činjenica se zanemaruje i ljudi stvaraju razdor, tjeskobu i nemir među sobom. Čine težak zločin podupirući nejedinstvo koje je tako drago njihovim raskolničkim umovima.

Ljudi danas uživaju u svemu što religija osuđuje

Tijek vremena potamnio je sjaj poruke, opčinjenost svjetovnim i materijalnim odvukla je ljude s pravoga puta, a razvoj nauke i tehnologije ispunio ih je taštinom i bezumljem. Tako da danas uživaju u svemu što je zabranjeno te reklamiraju i šire sve što religija osuđuje. Primjerice, sve religije uče da roditelje treba poštovati i iskazivati im zahvalnost, dok je danas postalo vrlo moderno ismijavati ih i zapostavljati. Sve religije naređuju da se poštuje starije jer su oni riznica iskustva i njihovo je vodstvo prijeko potrebno. No danas se sa starijima postupa kao s dosadnim, hendikepiranim zanovijetalima. Sve religije inzistiraju na istini; ali danas se čovjeka, koji se drži istine, ismijava i proglašava budalom. Okrutnost i nasilje, koje sve religije osuđuju uzdigle su se do statusa oruđa napretka i legitimnog sredstva za ostvarenje željenih ciljeva. Bilo kako bilo, to ne utječe na temeljne istine religije. One ne gube sjaj zbog zla koje ljudi čine ni zbog njihovog uživanja u konkurenciji i propagandi.

Na Kristov rođendan žrtvujte bar želju ili dvije

Samo oni koji ne žele iskreno prakticirati Kristovu poruku rasipaju energiju na omalovažavanje drugih religija uz istovremeno veličanje vlastite. Jednom, kad iskreno i predano stupite na put duhovnosti, nestat će potrebe za traženjem tuđih grešaka uz istovremeno hvaljenje vlastitih vrlina. Takvi će ljudi slaviti rođendane Osnivača sa čistom posvećenošću i dubokom vjerom u svojim srcima. Štovat će njihova učenja sa živom gorljivošću, umjesto da se upuštaju u bespotrebna nadmudrivanja. Čezne li netko da dosegne cilj, mora slijediti put koji do njega vodi. Kad učite kako stići do Boga, morate slijediti smjernice koje nam je On sam odredio.

Nema potrebe zadržavati se sve vrijeme na Njegovom imenu ili na Njegovim značajkama! To vas neće daleko odvesti. Nego, nastavite ići Putem i svakim korakom bit ćete mu bliže. Želite li doći do sela, morate ustati i krenuti prema njemu; neće selo ustati i krenuti prema vama! Kad želite stići do Boga, ustanite i krenite, onako kako vas je On uputio. Samo na taj način, učinit ćete svoj život vrijednim življenja.

Isus je za dobro cijelog čovječanstva, podučavao jednostavnim i praktičnim lekcijama o duhovnom napretku. Pokazivao je božanske moći da bi tako usadio vjeru u valjanost svojih učenja i označio put koji će ljudima donijeti slatki nektar ãnande. Poukama i vlastitim primjerom poticao je ljude na razvijanje vrlina kao što su milosrđe, sućut, strpljivost, ljubav i vjera. To nisu neke daleke i nedostižne osobine, to su samo neke od mnogih faceta božanskog u čovjeku koje on mora prepoznati i razvijati.

Znakovitost priče vezane uz Kristovo rođenje

Ljudi govore kako je raspeće dokaz Kristove žrtve. Ali njega je uhvatila i vezala obična rulja koja ga je potom okrunila trnovom krunom, da bi ga naposlijetku pribila na križ. Čovjek, kojeg policija uhvati i pretuče, ne može reći da je bilo što žrtvovao, zato što nije slobodan. Stoga obratimo pažnju na žrtvu koju je Isus činio dok je bio slobodan, po svojoj slobodnoj volji. On je žrtvovao svoju sreću, blagostanje, udobnost, sigurnost i položaj; neustrašivo se suprotstavio mržnji i neprijateljstvu moćnih. Odbacio je popustljivost i kompromise. Odbacio je ego kojega se najteže riješiti. Slavite ga zbog toga. Dobrovoljno je žrtvovao želje kojima tijelo muči čovjeka; to je veća žrtva od žrtvovanja tijela u uzama.

Proslavu Njegova rođendana trebali biste obilježiti vlastitim žrtvovanjem bar jedne do dvije želje te svladavanjem barem najpogubnijih poriva svog ega.

Isusovi sljedbenici rascijepili su se u brojne šizme; ali Kristov život je lekcija o Jedinstvu. Dok je bio na križu, mučila ga je kivnost prema svojim mučiteljima. Iznenada je čuo glas koji ga je opomenuo: "Sav Život je Jedno, dragi moj Sine! Postupaj jednako prema svakome!" Za ovim je slijedila sljedeća opomena: "Smrt je odjeća života." Kao što čovjek odbacuje iznošenu odjeću, da bi obukao drugu, tako i duša oblači i odbacuje tijela. Zato je Isus bio upozoren da ne gaji mržnju i neprijateljske osjećaje, niti da jadikuje za onim čega je samo baštinik (za tijelom op. pr.).

Znakovi koji su viđeni kad se rodio Krist

Ličnosti poput Krista živjele su zato da donesu dobro čovječanstvu, svijetu napredak i mir, a pojedincima oslobođenje od robovanja osjetilnim željama i strastima. To potvrđuju i neobične pojave u vrijeme njihovog adventa. Vjeruje se da su se one pojavile i u času Kristovog rođenja.

Ondašnji je vlastodržac naredio popis stanovništva i svatko se za vrijeme popisa morao nalaziti u svome rodnom selu. Tako su se Marija i njezin muž zatekli na putu za svoje rodno selo. Na pola puta, u usputnom zaselku u kojem nisu nikoga poznavali, Mariju, koja je čekala bebu, spopali su trudovi. Sklonište su morali potražiti u štali. Josip je napravio mjesta među kravama te u noć izašao van na cestu, ne bi li pronašao neku ženu da pomogne. No, ubrzo je začuo dječji plač.

I, kako kaže priča, na nebu se pokazala Zvijezda koja je pala zasjavši Novim Svjetlom, te je povela nekoliko Tibetanaca i drugih do mjesta gdje se rodio Spasitelj. Mnogi su ovu priču pročitali i povjerovali u nju, iako zvijezde, niti padaju, niti se spuštaju tek tako. Značenje priče je zapravo sljedeće: - golema, veličanstvena aura svjetlosti obasjala je nebo iznad sela u kojem se rodio Isus. To je značilo da se upravo rodio Onaj, koji će nadvladati mračne sile zla i neznanja te zasjati Svjetlom Ljubavi u srcima ljudi i skupštinama čovječanstva.

Upotreba i zloupotreba bogatstva i mudrosti

Veličanstvene pojave i ostali znakovi koji nagoviještavaju osvit nove ere prirodni su kad se takve inkarnacije pojavljuju na zemlji. Isus je imao raspršiti tamu koja je obavila svijet i aura svjetla bila je znak koji je navijestio taj događaj. Učitelji stižu kao odgovor na čovjekovu molitvu. "Tamaso mã jyotir gamaya" (Iz tame u svjetlo vodi nas!)

Ako svatko vrši svoju dužnost u duhu predanosti, Svjetlost će obasjati sve, ali ako su vrata srca zatvorena prema Svjetlu, kako će tama nestati? Ne možete samo sjediti kao klade i očekivati da će vam Učitelj donijeti mir i svjetlo. Učitelj dolazi da opomene, da vodi, da probudi, da položi put i obasja ga svjetlom Ljubavi. No, čovjek mora slušati, učiti i pokoravati se s nadom i vjerom.

Postoji stara priča o tome kako su se jednoć Mudrost i Bogatstvo dugo svađali na sav glas oko toga koje od njih ima veći značaj. Bogatstvo je dokazivalo da bi bez njega tijelo postalo slabo, mozak mutan, a razum razuzdan. Mudrost je uzvratila da bi bez nje čovjek bio nesposoban razlikovati vrijedno od bezvrijednog, niti bi znao kako steći bogatstvo i kako ga upotrijebiti. U to se uključila Duša koja im je rekla da su oboje podjednako važni, uz uvjet da se ispravno koriste. Bogatstvo bez mudrosti postaje instrumentom izrabljivanja i tiranije, dok mudrost bez bogatstva postaje pusta tlapnja i hrpa neostvarljivih planova. Pravilna ih upotreba čini vrijednima, dok ih zloupotreba čini pogubnima.

To je kao što nož u rukama manijaka postaje instrument smrti, dok nož u rukama kirurga postaje instrument spašavanja života! Da li sa svojim bogatstvom činite dobro? Pomažete li drugima svojom mudrošću? ... To neka vam bude test. Danas, na Božić, kad slavimo Kristovo rođenje, donesite odluku da ćete svoje živote posvetiti služenju slabih i bespomoćnih, onih koji su u nevolji i neutješeni. Njegujte toleranciju i strpljivost, milosrđe i velikodušnost. Prihvatite kao svoje ideale koje je Isus postavio i provodite ih u svom svakodnevnom životu.

Najbolji način da se proslavi Kristov rođendan

Način na koji se danas slavi Božić pokazuje koliko su se ljudi udaljili od spomenutih ideala, koliko su sramote natovarili na njegovo ime. Iščekuje se ponoć, upaljene su svijeće, bor je okićen i onda se cijelu noć provodi u pijančevanju i plesu. To bi trebao biti dan Svetog blaženstva, no blaženstvo se svodi na razinu pogubnog, pijanog uzbuđenja!

Pijenje je toliko pogubna i zla navada, da se čovjek, kad istrese bocu u sebe, sam nađe u boci i ne može pobjeći van! Prvo čovjek pije vino, potom vino pije sve više vina da bi na koncu vino popilo čovjeka samog! On potone i utopi se u piću. Piće uništava ljudskost u čovjeku! Pa kako da onda razvija božanskost u sebi? Čovjek mora plesati u božanskom Blaženstvu, no on se umjesto toga naslađuje otrovnim senzualnim plesom! Učinite svoja srca čistima, svoje djelatnosti svetima a svoje osjećaje blagotvornima za sve. To je najbolji način da se proslavi Kristovo Rođenje.

Na nešto vam danas naprosto moram skrenuti osobitu pozornost. U trenutku kad se Isus stapao s Uzvišenim Božanskim Principom, priopćio je svojim sljedbenicima neke novosti, koje su kasnije na razne načine interpretirali brojni komentatori i oni koji uživaju u dopisivanju već napisanog i pronalaženju nekog novog značenja već postojećem, dok se sve nije pretvorilo u jednu golemu zbrku.

Kristova najava Babinog dolaska

S tom se objavom manipuliralo dok se nije zamrsila u zagonetku. Kristova je izjava bila jednostavna: "Onaj koji me poslao među vas, doći će ponovo!" i pri tome je pokazao na Janje. Janje je samo simbol, znak. Ono se glasa: Ba - Ba; bio je to navještaj Babinog silaska. "Njegovo će ime biti Istina", objavio je Krist. Sathya znači Istina. "Nosit će crvenu odjeću, krvavo crvenu odjeću." (Ovdje je Baba pokazao na odjeću koju je imao na sebi!). "Bit će nizak i imat će krunu (kose)”. Janje je znak i simbol Ljubavi.

Krist nije objavio da će se on vratiti ponovo. On je rekao, "Onaj koji me je stvorio doći će ponovo." Onaj Ba - Ba je ovaj Baba, i Sai, niski, krunom kovrčave kose okrunjeni, u crveno odjeveni. Baba je došao. On nije samo u ovom obličju, već je u svakome od vas kao stanovnik vašeg srca. On je u njemu, malen, s odjećom iste boje kao i krv koja to srce ispunjava.

U Vedama se nalaze veliki aksiomi kulture Bhãratìya, stanovnika drevne Indije: - “Bog je unutrašnji Pokretač svih bića*; Sve je ovo obavijeno Bogom**; Sve je to Vãsudeva, Bog***"...i oni su prisutni u svakome. To je skriveni smisao Inkarnacije, Božje inkarnacije u svima! Svi su Jedno; Jedno je Sve.

Postoji samo jedan Bog; On je Sveprisutan; Postoji samo jedna religija, religija Ljubavi; Postoji samo je jedna kasta, Kasta Čovječanstva; Postoji samo jedan jezik, Jezik Srca.

Bangalore, 24.12.1972.


*Iśvarah sarvabhūtānām (Gospodar svih bića).

**Iśāvāsyam Idam Sarvam (Sve je ovo obavijeno Bogom)

***Vāsudevah Sarvam Idam (Sve to je Vāsudeva (Krišna); sve je Bog).

 

 

Sathya Sai Speaks XI

prv:mm&hm

 GOVORI

 

MARAMA I ZNAČKA

Naiđe jednom čovjek na drugoga koji se borio za život utapajući se u jezeru. Nije znao plivati i bespomoćno se koprcao. No prolaznik, bez i trunčice sućuti ili suosjećanja te bez i najmanje namjere da ga pokuša spasiti, nađe drskosti te ga upita: “Koliko je duboko jezero?”

Takvo je ponašanje većine današnjih ljudi.

Ti su ljudi utonuli u tamas – previše su kruti i tupi, previše tvrdi i nedostupni. Tek kad se čovjek oslobodi tamasa, može se uzdići do rajasa – područja aktivnosti, osjećaja, predanosti, suosjećanja i služenja. Kad se uzdigne još više, na satvičku razinu, njegova se aktivnost uzdigne u sādhanu i rezultat je još duhovniji.

Vidim ovdje tisuće mladih ljudi, članova seva dala (krila služenja), sakupljenih iz svih krajeva Indije. Ovo je treća Sveindijska konferencija Sathya Sai seva dala. Vrijeme je da procijenimo što je do sad postignuto i je li ostvarena temeljna svrha zbog koje je ovo krilo i osnovano. Čuli smo izvještaje mnogih koordinatora krila služenja iz brojnih indijskih država o mnogim aktivnostima služenja koje obavljaju jedinice tog krila. Napomenuo bih vam samo da se puko izvršavanje dužnosti u skladu s pravilima krila služenja ne može prihvatiti kao bhakti ili čin predanosti. Dužnost izvršena bez ljubavi je za žaljenje; dužnost izvršena s ljubavlju je za pohvalu. No čin ljubavi koji proizlazi iz čovjeka zato što je to dio njegove prirode, a ne iz osjećaja dužnosti, doista je božanski! Reći ću vam još nešto:

Svaki dužnosnik ponavljao je riječi svojih prethodnika. Bilo je više imitacija nego originalnosti u idejama i programima. Činiti nešto zato što je to već učinjeno negdje drugdje znak je slijepog neznanja.

Programi moraju zadovoljavati lokalne potrebe, rješavati lokalne probleme. Oni moraju proizlaziti iz stvarnih potreba i moraju biti prilagođeni lokalnim uvjetima – bilo da je to urbano ili ruralno, industrijsko i poljoprivredno područje; bilo da je u pitanju hodočasničko središte ili gradsko područje, područje u razvoju ili u gospodarskom opadanju, plemensko ili brdsko područje. Onaj tko posudi i provede ideju s nekog drugog područja može osjećati zadovoljstvo da je ostvario neki konkretni program. No, osjećaju li se ljudi kojima je pokušao pomoći bolje ili sretnije? To je mjerilo. Nemojte razmišljati o slavi ili pohvalama koje ćete osvojiti. Razmišljajte o dobru koje će ljudi imati od toga. Ne žudite za publicitetom. Žudite za sjajem na licima onih kojima ste pomogli. Sevā vas približava meni. Cvijet vašeg srca dobiva miris putem seve koju činite i tako postaje prihvatljivije. Suština tog mirisa je ljubav. Kroz sevu spoznajete da su sva bića valovi oceana Božanskosti. Ni jedna druga sādhana ne može vas dovesti do neprekidnog razmišljanja o jednoti svih živih bića, kad tuđu bol osjećate kao svoju vlastitu, kad u tuđem uspjehu uživate kao u svojem vlastitom. Vidjeti svakoga kao samog sebe i sebe u svakome, to je prava srž sevā sādhane ili duhovne discipline kroz služenje potrebitima.

Zatim, sevā čini da vaš ego izblijedi pred pomanjkanjem hrane. Ona vas čini poniznima pred patnjama drugih i kad pohrlite u pomoć, ne kalkulirate kako je visok ili nizak njihov socijalni ili ekonomski status. I najtvrđe srce omekšat će poput maslaca kroz mogućnosti koje pruža krilo služenja.

Stoga je sevā propisana kao jedan od devet koraka do samospoznaje. Zato ju morate shvatiti ozbiljno i radovati se svakoj prilici služenja starima, bolesnima, defektnima, onemoćalima i jadnima.

Držati plod u ruci je samo prvi korak. Potom ga trebate pojesti i probaviti, tako da budete zdravi i sretni. Isto tako, nositi maramu i značku oko vrata samo je nagovještaj radosti koja je nadomak ruke kad doista služite. Vaša će se sevā prosuđivati na temelju mentalnog stava koji ide uz nju. Zato, kakav god posao da vam je dodijeljen, obavite ga revno, s razumijevanjem i štovanjem. Neka sva vaša pozornost i vještina bude posvećena njegovom uspješnom izvršenju. U sevi ne postoji visoko i nisko, jer je Sai u svima. Sai prima vašu sevu, kome god ju vi uputili. Nemojte biti tužni što ste postavljeni na dužnost zbog koje ste daleko od Mene. Znajte da sam najbliži onome koji Me zaziva i koji Me vidi u svim bićima.

Današnji svijet podijeljen je u frakcije i grupe koje se međusobno mrze i bore. Ni jedna im metoda nije preokrutna ako služi uništenju grupe koju žele uništiti. Nisu svjesni urođenog jedinstva, uvijek prisutne struje Božanskosti koja pokreće svako pojedino ljudsko biće na svijetu. Vaša je uloga da pokažete kako nije sve izgubljeno. Kako još postoje ljudi koji vjeruju u istinu, ispravnost, mir i ljubav. Kako djela služenja s ljubavlju, učinjena s poniznošću i poštovanjem, još uvijek čine ljude sretnima. I kako već sviće dan kad će blistavo i prekrasno sjajiti bratstvo ljudi i očinstvo Boga. Danas su svi napori usredotočeni na proizvodnju više hrane, izgradnju više kuća i proizvodnju više tkanina.

No, ono što je danas najpotrebnije je sveopći napor da se cijelo čovječanstvo potakne da pokaže više tolerancije, više poniznosti, više bratstva, više suosjećanja i dubljeg shvaćanja da se u svačijem srcu nalaze izvori radosti mira. Ova zemlja, Bharata (Indija), mora biti na čelu te duhovne pustolovine. Ljubav otapa i najtvrđa srca. Bez ljubavi, slobodne, pune i bez želje za bilo kakvim uzvratom, nikakva duhovna disciplina nema izgleda na uspjeh. Bez nje su bhajani samo traćenje daha. Satsang je samo traćenje vremena. Meditacija je samo zavaravanje. Bhajani, satsang i meditacija učinjeni s umom uronjenim u ljubav mogu donijeti mir, radost i mudrost. Kad kišna kap padne u more, ona dobije ime, oblik i osobine mora. Isto tako, kad se pojedinac stopi s ogromnim skupom čovječanstva i osjeti se jednim sa svima, stječe ime, oblik i osobine Boga.

Što god činili kao služenje, kome god to ponudili, vjerujte da to stiže do Boga koji je u toj osobi. Īśvara sarvabhūtānam – Bog je u svim bićima. Stoga je to Īśvarārpanam – žrtva Bogu.

Pridružili ste se krilu služenja (seva dal) u najvažnijem razdoblju svog života. Mladost je doba života kad su samonadzor, samoispitivanje i vlastiti napori najpotrebniji i najmanje prisutni u praksi. Koju ogromnu mogućnost napretka mladi danas trate na ispraznosti i mentalno lutanje. Kad bi samo hrabrost, optimizam, snaga i mašta mladih bile usmjerene u konstruktivne tokove, koliko bi toga moglo biti napravljeno i kako bi brzo ljudsko društvo postiglo mir i prosperitet. Mladi se lako upuštaju u divlje avanture, junačenje i pokazivanja hrabrosti i ekshibicije grupnog fanatizma. Podložni su iznenadnim promjenama raspoloženja i osjećaja. Mladi su širom svijeta pali pod utjecaj valova srdžbe i tjeskobe. Sudbina svijeta ovisi o smjeru kojim će mladi krenuti u ovim teškim vremenima.

Mladi se ne smiju dati zavesti na put licemjerja, prevare i pohlepe. Moraju postupati u skladu sa svojim riječima; moraju govoriti u skladu sa svojim mislima. Mislite dobre misli; govorite dobre riječi; činite dobra djela. To će vam donijeti unutarnju radost i zadovoljstvo. To će vas učiniti stvarnim sinovima i kćerima ove drevne zemlje. Tijekom idućih dana ćete se vi, članovi Seva dala i Dobrovoljačkih snaga, sakupljeni ovdje sa svih strana Indije i čak i iz prekomorskih zemalja, suočiti s mnoštvom zadataka na planu služenja. Trebate na svoja leđa preuzeti teške odgovornosti i izvršavati mnoge dužnosti, sve u duhu sādhane, što vas upućuje da dužnost poštujete kao Boga i da se prihvatite posla, ne kao muke i gnjavaže, nego kao štovanje samog Boga. Vi ste se posvetili sevi koja treba biti prožeta nesebičnom ljubavlju. Vaše vas služenje treba usrećiti, ne vašim vlastitim zadovoljstvom, nego srećom i olakšanjem onih kojima služite. Ako onima koje služite nije lakše i ako ih niste usrećili, kakve svrhe ima onda vaše ushićenje i radost zbog pomoći koju ste im pružili? Vaš cilj mora biti radost primatelja. Nemojte samo govoriti kako ste učinili ono što se od vas očekivalo. Nastojte otkriti je li vaše služenje doista bilo korisno, je li bilo učinjeno inteligentno, s punim uvažavanjem posebnih okolnosti pojedinca kome je bilo namijenjeno? Nemojte na to gledati kao na obvezu koju vam nameću pravila Organizacije ili osoba koja vam je nadređena. Nemojte maramu i značku koje nosite osjećati kao prepreke do slobode. One su podsjetnici na visoku misiju u koju ste inicirani, ključevi za vašu spoznaju Stvarnosti kroz sādhanu služenja. I kad ne nosite maramu i ne paradirate sa svojom značkom, morate biti revni i spremni pružiti sevu bližnjima kojima je potrebna. Čovjek je obdaren osjetilima, razumom, osjećajima, strastima i nevezanošću, tako da se može držati podalje od napasti zadovoljstava i godine svog života utrošiti na pomaganje, služenje, hranjenje i čuvanje svojih bližnjih. On treba živjeti u sevi a ne bhogi, u služenju a ne uživanju.

Značka na prsima pomaže vam da držite ego po strani, širite srce i usredotočite svu svoju pozornost na Boga koji boravi u svima. Ona je poput hodalice koja pomaže malom djetetu da hoda. Trebate ju poštovati, sve dok je ne prevladate i ne osjetite da je cijelo čovječanstvo vaš rod. Značku ne smijete zaprljati padanjem u vatru bijesa, ili odbijanjem pomoći onima kojima je potrebna, ili svojom navikom da se muvate po prljavim mjestima, ili sudjelovanjem u slobodnim i niskim razgovorima, ili nepoželjnim navikama kao što su pušenje, piće i kocka. Nemojte kimati ili se prepirati zbog prepirke same. Neka vam riječi budu malobrojne, poštene i iskrene. Mekan govor pridonosi slatkoći života.

Čak i kad međusobno razgovarate, budite kratki i slatki. Neki od vas odabrani su za vođe i voditelje. Izvršavajte njihove naloge bez oklijevanja i dovođenja u pitanje. Ako imate bilo kakve sumnje u odnosu na primjerenost i preporučljivost tih uputa, razgovarajte o tome s vođama nasamo i prijateljski. No ne odbacujte ih i ne mijenjajte ni pod koju cijenu. Vođa mora imati u vidu sveukupnu situaciju, koja vama i ne mora biti sasvim jasna. Ljudi iz više od 45 zemalja sa svih strana svijeta dolaze na Svjetsku konferenciju, tako da će se svaka slabost ili greška u vašoj vjeri ili u ispunjenju dužnosti koje su vam povjerene odraziti na to veliko mnoštvo. Bharata je zemlja u kojoj je prvi put propisana trostruka sādhana discipline, predanosti i dužnosti, odnosno 3D – “Discipline, Duty and Devotion”, i u kojoj ta sādhana već stoljećima ima najviše sljedbenika. Stoga trebate pokazati posjetiteljima da se tu lekciju osobito poštuje i provodi danas i tu, u ovoj zemlji. I ne samo to. Trebate čuvati i ugled Sathya Sai organizacije. S jedne strane imate zov majke domovine, a s druge imate zapovijed Saija koji je zapravo sama Majka. Za Ganeśu se kaže da ima dvije majke – Gaurī i Gangu. Gaurī je kćer Himalaja koja je stopljena s lijevom polovinom Śivinog tijela. Gangā je druga kćer Himalaja koja je smještena u zamršenu kosu koja čini Śivinu krunu. I vi također imate dvije majke – to su Bharata mātā i Sai mātā, odn. majka Indija i majka Sai. Trebate oponašati Ganeśu. Ne u količini hrane koju pojede, nego u njegovom aspektu Vinayake (vođe bez vođe, bez gospodara nad sobom), jer da biste postali Vinayaka, posebna vrsta vođe, morate biti usrdni i revni sluga, zaokupljen služenjem s ljubavlju. Služenje je najbolja škola za učenje vodstva. U toj školi trebate ukloniti svaki trag odbojnosti, srdžbe i nestrpljenja. Ponos i vlastite predrasude nastojati će vas ometati dok budete išli služiti jadne i bolesne. No tokom svih tih kušnji nemojte nikad odustati od vjere u ispravnost puta koji ste odabrali. Prisjetite se da ste sādhaka, duhovni tražitelj, i da je sevā duhovni put kojim ste krenuli; najbolji i najlakši put. Kad se budete družili s dobrovoljcima i drugima koji nemaju slatkih iskustava ili duboku vjeru u vrijednost seve, možete se naći usred razgovora koji bi mogao uzdrmati vaša uvjerenja. Nemojte dopustiti da njihovo površno rasuđivanje potkopa vašu postojanost. Držite se podalje od takvih grupa. Pustite ih neka svoje sumnje iskušaju na testu svojih vlastitih iskustava sa sevom. Ili ih odbacite kao jedan od mnogih tipova ljudi koji čine ljudsku vrstu. Tolerirajte ih, sve dok vam se previše svojevoljno ne približe. Kad se sakupi veliko mnoštvo i kad se na okupu nađu tisuće običnih nevinih ljudi, tada se oko njih sakupljaju i ljudi kojima su oči prikovane za njihove torbice i džepove.

Vi morate budno paziti na te lopovske stručnjake i biti spremni da ih osujetite. Budite posebno budni kad ljudi napuste svoje šedove i šatore i odu na rani jutarnji nagarasankirtan. Nemojte ni pomišljati da se i sami pridružite nagarasankirtanu. Vaša je dužnost tada da pazite na šedove i druge nastambe. Nemojte nikome dozvoliti da, tijekom noći ili u vrijeme bhajana i nagarasankirtana, izađe iz njih s kutijom ili torbom.

Kad naiđete na nekoga kome je zlo, ili se onesvijestio, ili ima napadaj, ili je bolestan, ne okupljajte se oko njega tako da spriječite dotok zraka. Pošaljite nekoga po liječnika. Utoplite i utješite pacijenta. Mi smo upravo iz tog razloga propisali vrlo rigoroznu i opsežnu obuku naših članova seva dala (krila služenja). No vidim da je veoma mali broj vas koji ste došli ovamo kao članovi seva dala prošao cijelu obuku – duhovnu i svjetovnu. Nemojte se ponositi time što ste postali članovi seva dala. Hoću da svi vi kroz šest mjeseci prođete kroz kompletan program obuke. U suprotnom, nećete moći biti u seva dalu. Nama nije važan broj – važna nam je kvaliteta. Nama nije važna predstava, nego težak, pošten i inteligentan rad.

Disciplina zahtijeva striktno poštivanje pravila, propisa i uputa. Osjećaj dužnosti može donijeti rezultate samo ako se poštuje disciplina. A predanost Saiju i Njegovoj poruci čini temelj osjećaja dužnosti koji vas tjera da uvijek poštujete disciplinu. Nemojte biti povremeni poklonici (part-time devotees) koji žive na jedan način kad nose maramu i značku, a drugi kad ih skinu i nađu se kod kuće ili u svojoj školi, na radnom mjestu ili na mjestu za razonodu. Budite uvijek sādhake i sevaci. Nemojte to zaboraviti. Nemojte se mijenjati. Nek' na putu služenja koji ste odabrali ne bude rupa sumnje ili poskakivanja koja bi vas skretala s puta. Idite naprijed glatko i hrabro, očiju uprtih u cilj – u milost koju vam udjeljuje Bog. Nastojte razviti ljudski, a ne majmunski um.

Nemojte skakutati od odluke do neodlučnosti, od sumnje do poricanja. Budite ljudi. Nemojte biti tupi poput životinja ili hiroviti poput majmuna. I iznad svega, njegujte ljubav, zračite ljubav, radite zajedno s ostalim članovima seva dala s ljubavlju. Neka ljubav bude sam vaš dah. Neka sunce ljubavi pomogne lotosu vašeg srca da se rascvjeta. Osvajajte pobjede u svim svojim poduhvatima služenja. To je moj blagoslov svakome od vas.

Bhagavānov Božanski govor u Poornachandra Auditoriumu, 14. 11. 1975.

prv:hm

GOVORI

SATHYA SAI SLUŽENJE - SEVĀ

Vede su nadahnute svetim duhom Božjeg milosrđa. One žele čovječanstvu prenijeti tajnu sretnog života na zemlji te vječnog oslobođenja. Vede otkrivaju bît Božje veličanstvenosti i tisućljećima su bile izvor duhovnog znanja cijelom čovječanstvu. Intelekt kojim je Bog obdario čovjeka kako bi razlikovao dobro od zla i Vede sredstva su koja će sačuvati i unaprijediti kulturu ove zemlje. Kad inteligencija istražuje riznicu vedskog blaga, temeljna priroda sebstva (ātmatattva) postaje očigledna, a kad to čovjek spozna, postaje zauvijek sretan i ispunjen mirom. Zbog opčinjenosti načinom života u zemljama izvan Indije, ovo je blago zanemareno i obezvrijeđeno, ali zadnjih nekoliko godina, među ljudima se javlja osjećaj poštovanja prema vedskoj kulturi i spremnost na kajanje.

Ova je konferencija znak upravo tog preporoda. Dodijeljena vam je zadaća da u domove ljudi ponovno unesete poruku o snazi i jedinstvu ātmana. Pretvaranje "čovjeka" u "Boga" i iskustvo toga blaženstva (ānanda) jedino je dostignuće kojem treba posvetiti život. Napor koji činite u svom okruženju usmjeren je osvještavanju toga cilja u svakom čovjeku. Naravno, postoje mnoge organizacije i društva koje dijele svojim članovima različite lijekove za duhovne bolesti pa se postavlja pitanje je li potrebna ova dodatna institucija. No, potreba ipak postoji kako bi se naglasila temeljna i veoma bitna disciplina, sveopća i primjenjiva u svakodnevnom životu, koja je još davnih dana propisana radi otkrivanja Boga u čovjeku.

Prije svega treba njegovati kulturu Indije

Cijeli univerzum prikazan je u Vedama kao tijelo Višnua. A Indija (bhārata) je oko toga univerzuma. To je zbog toga što je sve vrijeme ona imala najispravniju viziju svemira. Majka želi da sin održi obiteljsku čast. On treba sačuvati pošteno ime oca i majke. Stoga svaki Indijac treba naučiti i provesti u djelo duhovno znanje koje su mudraci ove zemlje istraživali i otkrili. Međutim, zbog neprijateljskih sila, lošeg društva i opčinjenosti nastale iz neznanja, Indijci su zapostavili ovu najvažniju dužnost. Zaraza je stigla i dobro se ugnijezdila u organizam. Sada je moramo suzbiti. Ova konferencija i organizacije koje predstavljate pokušaji su da se ona izliječi. Svrha svih organizacija je ista, bez obzira na ime koje nose: Praśānti vidvanmahāsabha, Sathya Sai sevā samithi, Sathya Sai sevā dhāl ili Sathya Sai bhakta mandali.

Njihov osnovni cilj jest njegovati i oplemeniti indijsku kulturu. Svatko bi trebao provjeriti njezinu valjanost u svakodnevnom životu i vlastitim putem otkriti njezinu vrijednost, a zatim neka je prenesu drugima oni koji su iskusili mir i radost što je ta kultura pruža. Ne želim da ovaj lijek veličaju oni koji se sami nisu njime izliječili. U današnje vrijeme, baš u samoj zemlji u kojoj je ova kultura rasla i cvjetala, nemoralnost i podmićivanje uništavaju sreću i zadovoljstvo. Mnogi osuđuju te pojave, ali upravo oni sami čine greške koje ne odobravaju. A oni koji izjavljuju da su vođe drugima i sami podliježu kušnjama koje ih odvlače s pravog puta. Zato su najvažniji ideali što ih morate imati na umu kad osnivate i vodite takve organizacije sljedeći: ne težite statusu, autoritetu ili položaju. Nemojte dopustiti nikakvu pretjeranost ili predstavu. Ne natječite se za publicitet, priznanje ili nagradu.

Jedinstvena svijest je životni dah Indije

Dužnost je Bog. Obavljajte je savjesno i budite zadovoljni. Možda imate želju za napredovanjem i snujete kako da je ispunite. Znam da su neki od vas već zacrtali planove da zauzmu položaje u javnoj službi. No, morate obuzdati i uništiti takve želje. Slijediti moje upute bez imalo oklijevanja najbolji je plan. Dok ste uključeni u služenje (sevā), pogrešno bi bilo popustiti nižim porivima ili slijediti vlastitu neobuzdanost. Vede objavljuju da se jedino požrtvovnošću (tyāga), predanošću i poslušnošću može postići besmrtnost.

Sigurno ste zamijetili kako su u povijesti Indije svi veliki pokreti i kraljevstva nastajali na temeljima duhovnih strujanja, a ne pod političkim ili ekonomskim pritiscima. Tek je nakon pojave Istočno indijskog društva prevladala politika i borba za političku moć. Politiku morate podrediti potrebi za unapređivanjem i usavršavanjem temelja indijske kulture.

Univerzum je tijelo Božje. U tom tijelu Indija je jedinstvena svijest, osjećaj jednosti (ekabhāva). Stvarnost je jedna (ekam sat), objavile su Vede u drevnoj prošlosti. Ta je izjava danas životni dah Indije i razlog zbog kojeg se ovdje pojavljuju mudraci, sveci, božanske osobe i utjelovljenja te iz ove zemlje prenose svoju poruku čovječanstvu. Ova se dragocjena poruka danas izvozi, ali veoma se malo koristi u zemlji, što je velika tragedija.

Sai organizacije moraju unapređivati vjeru u Boga

Zbog utjecaja koji nastaje iz vladajućeg položaja te stjecanja i gomilanja moći, jedni govore loše o drugima i pothranjuju mržnju. Od zore do mraka i od mraka do zore, glavno je zanimanje današnjih ljudi pronalaženje grešaka u drugima te pokušaj da se one javno obznane. Ovakvo je stanje uvreda bačena u lice našoj kulturi vrijednoj poštovanja, a nastaje iz želje za jeftinom popularnošću i prolaznom slavom.

Vaša organizacija mora težiti unapređivanju vjere u Boga. Ako nema tog temelja, štovanje Boga, bhajani, pţjā i dobra djela, sve to postaje besmislenim mehaničkim obredima koji se vrše zbog socijalnog pritiska. Unutarnja preobrazba, plod tih obreda, može se postići jedino ako se oni obavljaju s vjerom, a ona može izrasti samo iz dubokog istraživanja i time se učvrstiti. Kod članova s kojima dolazite u dodir morate stoga ohrabrivati istraživanje i prihvaćati njihove napore za stjecanjem vlastitih iskustava.

Čovjek nastoji da se zbog potreba tijela opskrbi hranom, odjećom i krovom nad glavom, ali mora se također pobrinuti i za ono što će njegov um održati zdravim i sretnim. Um je taj koji uvjetuje čak i tijelo. Um je instrument, točak zamašnjak, najprisniji čovjekov prijatelj. Zahvaljujući njemu možete se potpuno uništiti ili osloboditi. Miran i kontroliran um, usmjeren u odgovarajućem pravcu može vas osloboditi, dok vas mušičav i kolebljiv um može zarobiti i čvrsto vezati. Pokušajte saznati kada zapravo čovjek posjeduje potpuni i nepomućeni mir. Vidjet ćete da je potpuno miran jedino u stanju dubokog spavanja (sušupti) i to stoga što u to vrijeme osjetila nisu aktivna, a um je nepokretan, odvojen od osjetila i njihovih ciljeva. Dakle, jedino kada osjetila nisu u mogućnosti opčiniti um, može se postići mir. To je istinska i temeljna sādhanā, povlačenje osjetila iz objektivnog svijeta (nivŗttimārga).

Dva zmijska zuba koja truju čovjeka

Vježbajte um da počiva na unutarnjoj stvarnosti, a ne na vanjskim privlačnostima. Koristite ga da pročistite osjećaje, poticaje, stavove, sklonosti i razinu svijesti. Ne dopustite mu da skuplja nečistoće iz vanjskoga svijeta i pohranjuje ih u sebi. Ako je um vezan za djelovanje (pravŗttimārga), posljedice djelovanja vežu se za njega. Djelovanje bez vezanosti je najčišće. Ono ne opterećuje um ni oduševljenjem ni razočaranjem. "Ja sam to učinio" i "To je moje", dva su zmijska zuba koja truju pojedinca. Izvadite li zube, moći ćete uhvatiti zmiju i igrati se njome kao s kućnim ljubimcem. Ove organizacije moraju biti budne kako bi spriječile da ih ne osvoje sebičnost ili osjećaj osobnog posjedovanja, ponosa ili dostignuća. To je cilj koji treba imati u vidu.

Kada se osniva neka organizacija trebaju se postaviti određena pravila i odredbe. Ali naša su pravila drukčije prirode jer naglašavaju da članovi organizacije moraju najprije provoditi u djelo ono za što se zalažu. Sve što želite da drugi čine, morate najprije iskreno i postojano uvesti u svoju dnevnu disciplinu. Tako na primjer, prije nego li drugima govorite o djelotvornosti pjevanja bhajana morate ih redovito i sustavno pjevati sami. Ako želite da vas drugi poštuju, najprije morate naučiti da vi poštujete njih.

Bhagavān je lijek protiv bolesti rađanja i umiranja (bhavaroga)

Riječ služenje mnogi koriste, ali njezina je vrijednost vrlo umanjena zbog licemjerja onih koji se njome služe. Iskreno govoreći, jedino oni koji i sami osjećaju duboku bol kada su suočeni s tuđom boli i patnjom te s nevoljom ili bolešću drugih, imaju pravo ponuditi služenje bližnjemu, jer oni zapravo ne služe drugima već sebi sâmima kako bi što brže i razumnije uklonili vlastitu bol. Služenje drugima je lijek, potreban čovjeku da ublaži bol koja se javlja kad vidi patnju drugoga bića. Znajte da služite sebi, da obuzdavate vlastiti ego kako služenje ne bi povećalo vaše samoljublje i izazvalo osjećaj nadmoćnosti. Oba su osjećaja štetna za vaš duhovni napredak.

Hrana je lijek za bolest zvanu glad, piće je lijek za bolest zvanu žeđ, a Bhagavān je lijek za bolest ciklusa rađanja i umiranja (bhavaroga). Za bolest zvanu želja posebni lijek je mudrost (jńāna). Za bolesti sumnje, očaja i nesigurnosti, koje su profesionalne bolesti sādhake, najdjelotvorniji lijek je činiti dobra djela drugima (paropakāra). Za najrašireniju zarazu, uznemirenost uma (aśānti), odgovarajući postupak liječenja su bhajani. Opskrbiti ovim lijekovima sve nesretnike, zadatak je kojem se treba organizacija posvetiti.

Duhovna organizacija je u stvari iznad svih pravila i odredbi. Kraljevstvo ātmana je s one strane svih ograničavajućih pravila. U tom smislu, u Sathya Sai organizacijama pravila su suvišna ili beznačajna. Ali, ako ni zbog čega drugog, onda zbog zakona države kojima podliježu udruženja takve vrste, neka se pravila moraju usvojiti. Na primjer, pravila trebaju odrediti tko sve može biti članom tih organizacija i koje preduvjete mora ispunjavati. 1. Članovi organizacije moraju prije svega biti gorljivi tražitelji duhovnog napretka. 2. Oni moraju imati potpunu vjeru u ime koje organizacija nosi i u širenje tog imena na način dostojan njegove poruke i veličanstvenosti. 3. Osim toga, članovi bi morali biti na glasu kao dobri ljudi. To su svi uvjeti koji se traže, ništa drugo ne dolazi u obzir. Nema potrebe da članovi organizacije posjeduju novac ili zemljište, obrazovanje, utjecaj, autoritet ili službeni položaj.

Zakletva se mora dati iz same dubine srca

Imate li te tri spomenute osobine obećavam vam da, čak i ako niste član ni jedne organizacije koja nosi moje ime, imat ćete svoje mjesto ovdje (Baba je pokazao na Svoje srce kao na mjesto gdje će takve osobe biti prihvaćene). Organizacije moraju biti takve da ih članovi dožive kao mjesta bliska svojoj duši, gdje mogu produbiti sādhanu, njegovati vrline i svladavati svoj ego u dodiru s ostalim djelatnicima koji su oslobođeni i najmanjeg traga toga smrtonosnog otrova. Ako se to postigne, njihov uspjeh je osiguran.

Druga važna stvar koju treba odrediti pravilima su dužnosti članova i dužnosnika. Poznato vam je da država zahtijeva svečanu zakletvu kad preuzimate neki ured ili ulazite u neko povjereništvo. Slično tome, svaki član i dužnosnik organizacije, mora položiti zakletvu, iz same dubine svoga srca, prije nego li se počne baviti našim djelatnostima: "Svami, sačuvaj me od svakog propusta u vršenju mojih dužnosti koji bi mogao štetno djelovati na ova tri uvjeta što si ih propisao. Blagoslovi me potrebnom vještinom, inteligencijom i zanosom kako bih obavio zadatke kojima sam se posvetio radi ostvarivanja vlastitog napretka. Vodi me ispravnim putem, obaspi me Svojom milošću da mogu steći pošteno ime u tom nastojanju, čuvaj me od iskušenja i pogrešnih koraka." Kad u zoru ustanete, molite se na taj način. A uvečer, kad pođete na spavanje, duboko promislite o svojim djelatnostima tijekom dana i preispitajte ih kako biste provjerili jeste li postupili protiv bilo kojeg uvjeta članstva. Ako ste nešto loše učinili nesvjesno, molite da se to više ne dogodi. Donesite odluku da ćete se posvetiti radu koji je pred vama na takav način i s tim idealima.

Ne razvijajte isključivost u Sai aktivnostima

Sljedeća točka koju želim naglasiti jest ova: u ovoj zemlji postoji mnogo drugih organizacija s duhovnim ciljevima, koje djeluju pod različitim nazivima, a povezane su s drugim Božjim imenima i likovima kao što su Rāma ili Kŗšna. Znate da indijska kultura izričito traži da se jednako poštuju sva imena i likovi jednoga Boga. U vašim bi se organizacijama mogli naći neki koji bi zahtijevali da se pjevaju samo Saijevi bhajani, da se koristi samo Saijevo ime i lik. To bi bila velika pogreška jer na taj način vrijeđate Saija. Ako se vežete za Saija, a pritom se odričete Kŗšne dobit ćete plus na jednoj, a minus na drugoj strani pa će dobiveni rezultat biti nula. U takvim stvarima nemojte razvijati isključivost i sektaštvo. Drugi mogu imati propuste te vrste, ali to nije razlog zbog kojeg biste se i vi trebali ponašati prema njima na isti način. Učinite sve što možete da izbjegnete ovu zaraznu bolest. Ako druge organizacije traže pomoć, idite i pomozite im. To će im omogućiti da shvate sveobuhvatnu ljubav koja je priroda vašeg stava.

Osim toga, nemojte ohrabrivati naglašavanje različitosti koje se temelji na regiji, jeziku, vjerskoj pripadnosti ili na bilo kojoj drugoj tako nevažnoj osnovi. Na primjer, ljudi koji pretjerano ističu te razlike tvrde kako se u Madrasu trebaju pjevati samo tamilske, a u Andhra Pradeshu samo teluške pjesme. Ako takve ideje prodru u organizaciju, ugrozit će duhovne (ādhyātmika) nazore, odnosno stav jedinstvenosti i jednosti koji je temeljni ton duhovnosti. To je područje u kojem su unutarnja radost, unutarnje zadovoljstvo i čistoća mnogo važniji od vanjskog izražaja.

Ja ne volim skupljanje novčanih sredstava. Ali, s obzirom na to da će se pojaviti određeni troškovi, dozvolit ću to pod vrlo strogim uvjetima. Svaka organizacija ima oko deset do petnaestak članova. Sva sredstva koja odluče potrošiti na rad u organizaciji (samiti) moraju skupiti između sebe, ali ne smiju tražiti pomoć izvan svoga kruga. Svatko mora naravno doprinijeti u skladu s vlastitim mogućnostima, a rad treba ograničiti samo na sredstva kojima raspolažu.

Upozorenja vezana za skupljanje novčanih sredstava i njihovu potrošnju

Nemojte planirati potrošnju izvan svojih mogućnosti pa ići od člana do člana i tražiti novac. Na taj način, organizacija će doći na loš glas, a ni vi sami nećete biti pošteđeni. Možda ćete reći: "Ali ako Svami dođe u naše mjesto, morat ćemo mnogo potrošiti na pripreme za doček." To nije tako, ja ne trebam sjajne ukrase, goleme nadstrešnice, cvjetne svodove, zastave i slični nakit. Tražim samo mikrofon kako bih vam mogao prenijeti svoju poruku. Čak je i stolac suvišan! Mogu govoriti i stojeći. Trošite umjereno za najnužnije potrebe, nemojte se upuštati u prevelike troškove. Bilo bi mi drago da sav višak novca koji imate potrošite na hranu za siromašne ili u neku sličnu dobrotvornu svrhu.

Na mnogim se mjestima pokušavaju izgraditi hramovi, dvorane u kojima bi se štovao Sathya Sai (Sathya Sai mandir), ali Sathya Sai će biti zadovoljan ako ga budete štovali u svom srcu. Srce je hram koji volim, a ne ovi što se grade. Želite li izgraditi ove druge hramove, morate obilaziti ljude i tražiti dobrovoljne priloge. Religija se u ovoj zemlji spustila na niske grane upravo zbog takvog načina traženja i davanja donacija. Iskreno govoreći, najdragocjenija donacija je čist um. Darujte ga organizaciji i ona će procvasti.

Reći ću vam kako trebate skupljati dodatni novac koji vam može zatrebati za neku akciju čiju provedbu organizacija ima u planu. Procijenite unaprijed koliko će iznositi svi troškovi. Pretpostavimo da s radi o svoti od tisuću rupija. Obavijestite o tome svih petnaest članova i odredite dan kada se trebaju sastati. Tog dana stavite u jednu prostoriju zaključanu kutiju s prorezom na poklopcu. Neka svatko sâm ode u tu prostoriju i priloži u kutiju onoliko novca koliko osjeća da može dati. Budući da ne postoji nikakva prisila, svatko ima pravo izaći iz prostorije, a da ne ostavi ništa u kutiji jer je potpuno slobodan tako postupiti.

Ako se novčana sredstva skupljaju tako da svi znaju koliko je tko dao, oni koji nisu u mogućnosti dati onoliko koliko i ostali, mogli bi se osjetiti poniženi. Zato je ovo najbolji način. Kad svi završe s davanjem dobrotvornih priloga, kutija se može otvoriti kako bi se prebrojio novac. Ako nešto nedostaje do predviđene sume, raspodijelite taj iznos podjednako na sve članove i neka svatko priloži svoj dio. Ako postoji višak zadržite ga do sljedeće prilike.

Bitka za prikupljanje novčanih sredstava izazvat će lažne optužbe

Nemojte sastavljati popise, pozive, knjige primanja i sve te opterećujuće stvari koje prate kampanju za prikupljanje novčanih sredstava jer taj put vodi lukavštinama i neiskrenosti, natjecanju i lažnim optužbama. Učinite to na tihi i sveti način, dostojan duhovnih i plemenitih ciljeva koje imate.

Neki delegati predlažu osnivanje posebnih ovlaštenih odbora. Ali to će povećati broj uključenih osoba i tako će nastati mogućnost za veći broj grešaka. Neka odgovornost snosi nekoliko predanih osoba. Predsjednik određenog područja mora nastojati da mala udruženja u selima dobiju odgovarajuće vodstvo i pomoć u provođenju akcija koje poduzimaju. Mora im poslati stručnjake za vedsku kulturu koji će ih poučiti i nadahnuti. Također morate nastojati širiti duhovno znanje te usaditi težnju za duhovnom sādhanom među studente i mlade.

Nemojte postavljati ograničenja proslavama blagdana

Sathya Sai sevā organizacija mora imati na umu riječ služenje (sevā) i prihvatiti takav rad s oduševljenjem. Služenje se mora usmjeriti na uklanjanje tjelesnih nevolja, olakšavanje psihičkih patnji i ispunjavanje duhovnih čežnji. Neka su područja pogođena poplavama, a neka sušama. Organizacija mora nastojati ublažiti patnje onima koji trpe od takvih ili nekih drugih prirodnih nepogoda.

Organizacije kao što su Bhajana mandali, Satsaóga i Bhakta mandali koje su sada osnovane, moraju širiti poruku o važnosti nāmasmarane, bhajana i nāmasankīrtana na svakom mjestu i u svako doba. Jayadeva, Gauranga i Thyāgarāja obilazili su tržnice i ulice pjevajući bhajane i druge pjesme o Božjoj veličanstvenosti, a njihov je zanos punio srca tisuća i tisuća ljudi božanskim plamom.

Jučer je netko pročitao popis svetkovina koje bi organizacije trebale slaviti. Na tom su popisu bili spomenuti blagdani kao što su śivarātri, navarātri, gurupţrnimā i Svamijev rođendan. Ali morate slaviti i rođendane svetaca (mahātman) koji su vodili čovjeka k Bogu u njemu samom kao i sve one dane što ih vaša braća smatraju svetima. No, nemojte se ograničiti samo na te svetkovine i spomenute dane. Učinite svaki dan svetim i ispunite ga prisjećanjem na Boga i njegove glasnike.

Najprije uspostavite jedinstvo među sobom. Nemojte tražiti greške u drugima, a isticati svoje vrline. Imajte punu vjeru u očinstvo Boga i bratstvo među ljudima te ispunite svaki svoj čin s takvim poštovanjem i ljubavlju. Sastajte se jednom tjedno, jednom u dva tjedna ili bar jednom mjesečno. Neka netko pripremi predavanje a možete pjevati i bhajane, proučavati duhovne tekstove ili meditirati. Iskusite ushit duhovnog prijateljstva. Svakom članu organizacije mora biti dodijeljen neki zadatak i on mora prisustvovati održavanju svim takvim sastancima osim, naravno, ako je fizički spriječen.

Moram vam reći još nešto. Gdje god se nalazite, koji god posao obavljate, radite ga kao čin štovanja i posvećenosti, kao čin kojim veličate Boga koji je izvor nadahnuća, svjedok i učitelj. Nemojte dijeliti svoje aktivnosti na "ovo radim za sebe", a "ovo za Boga". Čak i ako nulu podijelite s nulom dobit ćete jedan.

Kad radite, ne smije biti ostataka, ništa ne smije preostati. Smatrajte da je sve što radite jedan isti posao. U ciklusu rađanja i umiranja ne smiju vam, kao što kažu śāstre, preostati nikakvi zaostaci kao što su novčani dugovi, bolesti, ili osvete neprijateljima. Dovršite sve zadatke do posljednjeg. Oni vas ne smiju vratiti u ponovno rođenje. Ako sve svoje djelovanje ponudite Gospodovim stopalima i oslobodite ga i najmanjeg traga sebične vezanosti, posljedice vas neće vezati. Bit ćete slobodni, bit ćete oslobođeni, dobit ćete oslobođenje (mokša).

Prva indijska konferencija Sri Sathya Sai sevā organizacije,

Madras, 21. travnja 1967. godine.

Iz knjige: Sathya Sai nam govori 7

prv:gp

 

GOVORI

ZAŠTO STE DOŠLI?

Navečer 20. kolovoza 1984. ašramom se pronio glas da Baba poziva sve strance da se idućeg jutra okupe u mandiru. I tako su se, malo poslije osam ujutro idućeg dana, praktički svi stranci nagurali u mandiru. Baba je naredio da se zatvore sva vrata i prozori i pozovu prevodioci. Ono što nam je rekao tada, aktualno je i danas.

LJUDSKO ROĐENJE

Budući da ste se rodili u tako dragocjenom obliku kao što je ljudski, morate shvatiti što znači "ljudski". Čovjek (manava) znači um (manas). Um znači želje. A rezultat želja može biti dobar ili loš. Posljedice tih dobrih ili loših stvari osjećate u svom svakodnevnom životu. Zato je prvo što morate shvatiti to da ste ljudsko biće.

Budući da ste se rodili kao ljudska bića, morate se truditi da živite u skladu s ljudskim vrijednostima. U pogledu hrane, spavanja i uživanja, čovjekovo ponašanje ima mnogo zajedničkog sa životinjama. Hranimo se. Spavamo. Uživamo u osjetilnim zadovoljstvima. Isto to doživljavaju i ptice, životinje i druga stvorenja. No koja je razlika između ljudskog života i života ostalih životinja? Koja je svrha života? Mnogi ljudi ne razmišljaju o tome.

Budući da ste rođeni kao ljudi, morate i živjeti kao ljudi. Disciplina, poštivanje običaja, ponašanje, odijevanje - u sva četiri navedena aspekta morate se ponašati kao ljudska bića. Danas ljudi žive vrlo slično životinjama. Misle da im je glavni zadatak zadovoljavati osjetila. No to nije istinska ljudskost. Samilost, ljubav, prilagođavanje, dobro ponašanje, poštivanje običaja i razu-mijevanje - to su osobine koje moraju razvijati ljudska bića.

ZAŠTO STE DOŠLI?

Svi vi dolazite ovamo (u Prasanthi Nilayam) i trošite mnogo novca. Zašto dolazite? Da li je to za vas samo izlet ili praznici? Ili samo turistička atrakcija? Ne! Ne! Došli ste proširiti svoja srca. Potvrditi načelo ljubavi. Ne one ljubavi koja se temelji na sebičnosti, nego ljubavi kombinirane s božanstvenošću. Morate čvrsto odlučiti da idete duhovnim putem. Morate krenuti od "ja i moje" prema "mi i naše".

Ljudi danas smatraju da je svrha života u čulnim užicima i stoga trate dragocjeno vrijeme. Shvatite da je to životinjsko ponašanje. Vi morate razvijati karakter. Ljudi danas ne posvećuju mnogo pažnje karakteru. No bez karaktera, oni su poput životinja. Životinje imaju mnogo bračnih partnera. No kad ljudi imaju mnogo muževa ili žena, oni su gori od životinja. Zato prihvatite stanovište da trebate imati samo jednog bračnog druga.

Morate shvatiti zašto ste došli. Da biste stigli ovamo, potrošili ste mnogo novca. I onda trošite dragocjeno vrijeme muvajući se naokolo i upuštajući se u nepotrebne i beskorisne razgovore. Shvatite da je vrijeme dragocjeno. Ništa nije tako dragocjeno kao vrijeme. Ako izgubite zdravlje, određenim koracima možete ga ponovo steći. Ako izgubite bogatstvo, uz određene napore možete ga vratiti. No ako izgubite vrijeme, ne možete nikad više vratiti ni jednu jedinu sekundu. Svaki čovjek i svaki predmet u Kreaciji - doslovno sve - nošeno je strujom vremena. Budući da vas sve nosi struja vremena, ne smijete se vezati uz bilo što bezvrijedno. Postoji samo jedan koji vas sve štiti, a to je Bog. Zato se držite Boga.

Ne gubite vrijeme! Mnogi ljudi, čak i ovdje, gube vrijeme. Potraćeno vrijeme je potraćen život. Gubeći vrijeme čovjek razvija lijenost. Lijenost je hrđa i propast. Zato, ni pod koju cijenu ne gubite vrijeme! Riješite se svih svojih loših osobina. Kad ste već došli na ovo sveto mjesto, nastojte se riješiti bar nekih od svojih loših navika.

PRIMJERENO PONAŠANJE

Morate također kontrolirati i neprimjerene poglede. U zapadnim zemljama se jako raširila loša navika da muškarci zure u žene i žene u muškarce. To je zapravo životinjska osobina iz koje se razvijaju demonske sklonosti, a te sklonosti postaju još gore u slučaju mladih muškaraca i žena. Zato, prije svega, nastojte kontrolirati svoje zurenje. Bolje vam je da potpuno ostanete bez vida, nego da gledate u ljude lošim pogledom.

Sljedeća nemoralna pojava koju morate izbjegavati je neprimjeren govor. Vrlo je negativna osobina to da muškarci odu i razgovaraju sa ženama i žene s muškarcima. Kontrolirajte svoj govor. Vi govorite o prijateljstvu. Što je prijateljstvo? Vaš stvarni prijatelj je Bog. Sva druga prijateljstva traju samo dok se ima što dobiti. Ona su samo privremena. Dok je netko imućan, ima mnogo prijatelja. No kad novac nestane, kad mladost nestane, kad ste "izvan igre", nema više prijatelja. Dok je jezero puno vode, žabe se okupljaju na njemu. No kad jezero presuši, nema više ni jedne. Njegovanjem takvih privremenih prijateljstava, samo tratite život.

Izbjegavajte sebičnost. "Self is loveless. Love is selfless." – “U sebičnosti nema ljubavi. U ljubavi nema sebičnosti”. Zato razvijajte božansku ljubav, a ne svjetovnu. Mnogi ljudi idu naokolo govoreći "divine this, divine that," (božansko ovo, božansko ono,), no njih zapravo privlači "deep vine" (duboko vino, opijenost - igra riječi). Vi ne radite dovoljno oštro. Nije dovoljno samo jesti i muvati se naokolo. To rade i psi (dogs). No vi niste "dogs", nego "gods". Vi ste utjelovljenja Boga. Morate shvatiti tu istinu i živjeti u skladu s njom.

Nadalje, izbjegavajte slušanje loših ili nepriličnih zvukova. Ne biste trebali slušati takve stvari. Slušajući i gledajući loše stvari i govoreći o njima, zagađujete svoja srca. Uzmimo, na primjer, kameru. Kamera će snimiti svaku sliku na koju je usmjerena njena leća. Um je poput leće kamere. Ako um okrenete ka lošim prizorima, lošim zvukovima i lošem govoru, te će se impresije utisnuti u vaše srce. Zato držite srce čistim tako da ga okrenete prema Bogu.

STEKNITE BOŽANSKU SNAGU VOLJE, A NE SLABOST UMA

Ljudi su zapravo ispunjeni božanskom snagom volje. Kad svoju snagu volje trošite uludo, um vam slabi. Zato što se prepuštate nepotrebnim mislima, nepotrebnim riječima i nepotrebnim djelima, gubite svoju snagu volje. Evo jednog malog primjera: Imamo radio aparat. Kad ga uključimo i namjestimo stanicu, možemo slušati vijesti. Kad je radio upaljen pola sata, potroši se mnogo struje. Naše tijelo je poput tog radio aparata. Naša koncentracija je uređaj za namještanje stanice, a naše misli su program. Kad stalno pričate i pričate, trošite mnogo energije. Kad vam padne razina energije, pojave se alergije. Kad se energija istroši, um postane slab. Zbog slabosti uma, pojave se mentalne bolesti. To je i odgovor na pitanje zašto su mentalne bolesti tako raširene među ljudima na Zapadu. Oni nisu u stanju ni trenutak držati um na miru. Sav novac koji zarade troše na hranu i zabavu. Bolje je i umrijeti, nego živjeti tako. Za što oni žive? Morate živjeti za neki ideal. Ako nema ideala, život nema svrhe.

Ljudi danas ne biraju ni vrijeme, ni mjesto za svoje aktivnosti. Kao prvo, morate razviti ljudske osobine. Morate si postaviti sljedeća pitanja: "Zašto sam došao ovamo?" "Da li ostvarujem svrhu svog dolaska, ili radim nešto drugo?" Zašto biste nepotrebno lutali naokolo u grupama? Je li to svrha vašeg dolaska ovamo? Iskoristite vrijeme koje vam je na raspolaganju tako da sjedite u tišini i razmišljate o Bogu.

NE TRATITE NOVAC,VRIJEME, HRANU I ENERGIJU

Ono što škodi i vama i vašim zemljama je lijenost. Svojom lijenošću vi izdajete i svoju zemlju i zajednicu u kojoj živite. Morate kontrolirati svoje želje. Postavite strop svojim željama.

Prvo pravilo je: Ne razbacujte novac. Zloupotreba novca je zlo. Previše novca troši se na nepotrebna putovanja i druge stvari.

Drugo pravilo je: Ne tratite vrijeme. Vrijeme je Bog. Potraćeno vrijeme je potraćen život. Trateći vrijeme, tratite svoju božanstvenost, svoju božansku snagu.

Treće pravilo je: Ne razbacujte se hranom.

I četvrto pravilo je: Ne razbacujte se energijom. Ljudi na Zapadu razbacuju se sa sve četiri navedene kategorije - razbacuju se novcem; uludo troše vrijeme; razbacuju se hranom; razbacuju se energijom. Trateći to četvero, trate cijeli svoj život. A život je izuzetno vrijedan. On je ispunjen božanstvenošću. No vi sve svoje vrijeme trošite gledajući vanjski svijet. A kako će dugo trajati taj svijet? Zato okrenite pogled prema unutra.

Zemlje kao Amerika, Rusija i druge, istražuju svemir, vanjski prostor. Razvoj znanosti odvija se vrlo brzo. Ali ništa se ne poduzima da se uspostavi kontrola nad osjetilima. Ljudi koji istražuju vanjski prostor, nisu napredovali ni milimetar u smjeru vlastitog srca. Oni su u stanju letjeti nebom kao ptice i plivati morem kao ribe, ali nisu naučili živjeti na zemlji kao ljudska bića. Što ima dobroga u tome da se živi kao ptica ili riba? Budući da ste na zemlji, trebate živjeti kao ljudska bića. Ako čovjek nije naučio koje su osobine ljudskog bića, čemu onda učiti bilo što drugo? Zato trebate shvatiti božanstvenost koja boravi u vašem srcu. Ne razvijajte "monkey mind", majmunski um. Nije to obični "monkey", nego "mad monkey", ludi majmun. Tijelo je poput vodenog mjehurića. Ne dajte da vas tijelo zavede, nego slijedite naloge svoje savjesti i ostvarit ćete dobar život. No ljudi čine upravo suprotno - pokoravaju se svome majmunskom umu i šopaju svoja beskorisna tijela. I zato ljudske osobine nestaju. Kamo god išli, stalno se podsjećajte: "Ja sam čovjek, ja sam čovjek." No ni to nije dovoljno samo po sebi. Morate se uz to još i podsjećati: "Ja nisam životinja."

MISLITE NA DUŠU

Saznajte tko ste. "Ovo je moje tijelo. Ovo je moja ruka. Ovo je moja glava. No, tko sam ‘ja’?" To je prvo pitanje. Ovo je moje tijelo. Dakle, ja nisam tijelo. Ovo je moj rupčić. Taj se rupčić može odvojiti od moje osobe. Ja nisam rupčić. Isto tako - ovo je moje tijelo. Ja nisam tijelo. Tko sam onda ja? Ja sam Bog. Ja sam Bog. Ja sam Bog. Um i tijelo su samo instrumenti. Nemojte ni pomišljati da ste tijelo. Dok god se budete poistovjećivali s tijelom, u vama će se razvijati požuda. Tijelo je poput vaše odjeće. Kao što mijenjate odjeću, tako mijenjate i tijela. Zato, ne brinite previše o odjeći (tijelu). Brinite radije o božanstvenosti koja se u njoj nalazi. Život je proba kostima za smrt. Život i smrt postoje jedino u odnosu na tijelo. Za dušu ne postoji ni život, ni smrt. Vi ste utjelovljena duša. Ne mislite na tijelo. Ne mislite na um. Mislite na dušu. Učinite je čistom; držite je čistom. Ona zbog vaših želja postaje nečista.

Ovdje imamo komad platna. Njegova prava priroda je bjelina. No kad se upotrijebi, postaje prljavo. Vi ga tada date dhobiju, peraču, na pranje. Kad vam ga dhobi vrati, opet je bijelo. No, nije ga dhobi učinio bijelim. Bjelina je njegova prava priroda. Jedino što je dhobi učinio, bilo je da ukloni prašinu i prljavštinu s njega. Isto tako, i duša je prirodno čista. No kroz želje se na njoj nakuplja prašina i prljavština. Zato postoji sādhana, dhobi za čišćenje vašeg srca. Dhobi sādhane uklanja prašinu i prljavštinu s duše. Kad se s nje ukloni sva prašina koja ju pokriva, duša ponovo otkriva svoju čistoću. Zato morate paziti da vam se u srcu ne sakuplja prašina požude. Požuda je najgora osobina. Ona je neprijatelj broj jedan svima koji idu duhovnim putem. Ako hoćete na nebo, morate razviti čisto srce. Sve vaše misli moraju biti okrenute Bogu.

SVIJEST JE ŽIVOT

Vaše duhovno srce je poput brave; um je poput ključa. Ako ga okrenete prema svijetu, vežete se; ako ga okrenete prema Bogu, odvezujete se. Dakle, morate um usredotočiti na srce, a srce okrenuti prema Bogu. To je osnovna sādhana koju svatko mora provoditi. Život je izuzetno dragocjen. U životu ćete povremeno doživljavati teškoće, gubitke, nevolje. No ne dajte se smesti. Budite neu-strašivi! Život je izazov - suočite se s njim! Život je san - shvatite to! Život je igra - igrajte je! Život je ljubav - uživajte u njoj!

Svijest je život. Teškoće koje dolaze i prolaze su poput prolaznih oblaka. Ne trebate brinuti zbog njih. Brinući o njima, samo gubite vrijeme. U vrijeme nevolja i briga mislite na Boga. Tada će vaš um postići mir; steći ćete spokoj. Ljudi dolaze ovamo i govore - "Ja hoću spokoj. Ja hoću mir." Koliko je riječi u toj rečenici? Tri. "Ja" je ego, "hoću" je želja. Uklonite ego i želju i imate "mir". Zato što razvijate ego i želje, nemate mir.

Na ovome svijetu nema mira. Peace (mir) je osjećaj iznutra. Izvana su samo pieces, pieces, pieces (djelići, djelići, djelići - igra riječi). Podjele. Zato nastojte živjeti u svom srcu u miru, blaženstvu i tišini. Pravi predmet proučavanja čovječanstva je - čovjek. Misli, riječi i djela zajedno, čine čovjeka. Danas misli idu u jednom smjeru, riječi u drugom, a djela u trećem. Zato ne postoji cjelovita ljudskost, ne postoje pravila ponašanja.

PONAŠANJE, ODIJEVANJE, HIGIJENA I ČISTOĆA

Morate se naučiti ponašati. Svi mi živimo u svijetu, u društvu. Stoga se moramo ponašati tako da ne vrijeđamo običaje društva. Kad ste u svojoj zemlji, ponašate se u skladu sa zakonima i običajima svoje zemlje i time ne vrijeđate nikoga. No kad ste u Indiji, morate biti vrlo pažljivi u pogledu svog ponašanja.

Kao prvo - primjereno odijevanje. Mnogi od vas dolaze ovamo odjeveni na takav način da se to prema našim običajima smatra nepristojnim ponašanjem. Mnogi idu u vrlo kratkoj odjeći, često i prljavoj. Takve osobe nama ne djeluju kao pristojna gospoda, nego kao prosjaci. Ako vam je odjeća prljava, kako vam um može biti čist? Morate nositi takvu odjeću koja će razvijati vaš karakter. Ovdje se trebate odijevati u skladu s indijskim običajima. Morate na najbolji način predstavljati svoju zemlju. Nemojte blatiti ugled svoje zemlje. Pokrijte odjećom čitavo tijelo. Pažljivo birajte odjeću i održavajte je čistom. To će vam pomoći da budete zdravi i da razvijete zdravi um.

Kao drugo - držite čistima svoja usta. Budući da kroz usta hrana ulazi u tijelo, pažljivo perite zube i ispirite usta. Iz čovjekovih ustiju ne bi smio dopirati nikakav neugodan miris. Ako vam usta nisu čista, ni zdravlje vam neće biti dobro. Ako vam je zdravlje loše i probava vam ne radi dobro, tada ni vaša duhovna praksa ne može biti u redu. Zdravlje je važno i za istinu i ispravnost. Kad je u pitanju uspjeh na duhovnom putu, zdravlje je od najveće važnosti. Bez dobrog zdravlja ne možete slijediti ispravnu duhovnu disciplinu i zadobiti Božju milost.

Mentalna čistoća jednako je važna kao i fizička. Obje su važne. Čistoća je prvi preduvjet za duhovni život. Drugi je pristojno odijevanje. Treći preduvjet je dobar karakter. I četvrti je tišina. Zgrada duhovnosti počiva na ta četiri stupa.

LUTAJUĆI UM

Ne idite previše van (iz ašrama). Dok lutate naokolo i um vam luta naokolo. Koji je smisao meditacije? Smiriti um. Ako je tijelo mirno i um je miran. Tijelo je poput lonca, a um je poput vode u njemu. Ako je tijelo nemirno i um je nemiran. Ako se lonac trese i voda u njemu se trese. Isto tako, ako se tijelo trese i um se uznemiri. Dakle, ako tijelo luta naokolo i um također luta naokolo. U meditaciji sjedite upravo zato da biste smirili um. Stoga, ne lutajte besciljno naokolo. Ne gajite loše misli. Loše misli, neprilični pogledi, neprimjeren govor, pogrešno slušanje - sa svim tim treba prekinuti. Neka ih zamijeni ljubav.

DOBROBITI OD DOLASKA OVAMO

Kad ste već došli u Indiju uz tako veliki trošak, morate otići natrag s dobrim navikama i duhovnim spoznajama koje ste ovdje razvili. Samo tako će biti i neke koristi od vašeg dolaska u ovu zemlju. Budući da ste na taj put potrošili toliko novca i vremena, iskoristite ga tako da ovdje razvijete dobre misli, dobre navike i dobre osobine. Koncentrirajte se na to da stvorite odnos sa Svamijem, a ne da idete naokolo stvarajući odnose s drugima. Došli ste ovamo ostavivši za sobom svoje obitelji i prijatelje. Zašto biste onda tu stvarali nove odnose? Odnos koji trebate stvoriti je odnos između vas i Boga.

To ne znači da trebate bilo koga omalovažavati ili pokazivati netrpeljivost. No bit će dovoljno samo kratko "Hello. Hello." "How are you? How are you?" "Good-bye. Good-bye." Odnose koje ovdje stvorite trebate držati na minimumu. Svatko od vas treba biti sam i razvijati svoja duhovna svojstva. Ako se budete družili s drugima, pojavit će se i veća naklonost prema nekima od njih. Kad nosite dvije narukvice, one prave buku. Kad nosite samo jednu, nema buke. Ako ostanete sami, um će vam ostati miran. No ako se budete družili s još dvoje ili troje ljudi, buka će biti velika i neće biti mira.

Nemojte dolaziti ovamo i stvarati tu nove odnose. Dođete sami. Zatim s nekim stvorite odnos. Nakon nekoliko tjedana već počnete razmišljati o braku. No ako ste se htjeli oženiti ili udati, niste trebali dolaziti čak ovamo. Kad ste već došli ovamo, trebate cijeniti božansku svetost, a ne gomilati još više vezanosti. Trebate raditi na tome da se oslobodite vezanosti. Radite na svom oslobođenju, umjesto da gubite vrijeme stvarajući nove odnose.

Poštivanje običaja, disciplina i primjereno ponašanje najvažnije su stvari za vrijeme vašeg boravka ovdje. Dok ste tu, bilo u svojoj sobi ili vani, ne upuštajte se u nepotrebne razgovore.

PRAVA CIJENA

Ima još nekih stvari koje se ne bi trebale događati. Dat ću vam dobar primjer za to: Imate hrpu novca. Koji put za nešto što stoji samo jednu rupiju, vi date i deset rupija. Tih deset rupija vama možda i ne znači puno, no za lokalno stanovništvo to je velika suma. Vi ste tu samo privremeno. No kad odete, ako ste plaćali tako mnogo za neke stvari, ostavljate ovdašnje stalne stanovnike u nezavidnoj situaciji. Zato, kad nešto platite previše, nemojte misliti da time činite nešto dobro jer zapravo činite loše. Ne razbacujte se novcem. Držite ovaj savjet na umu i imat ćete puno novca, a i duhovno ćete napredovati.

ZAKLJUČAK

Važna je disciplina. Došli ste ovamo steći predanost Bogu. Pa razvijte onda tu predanost, tu bhakti. Ako je razvijete, Svami će vam reći "Ja sam vaš i vi ste moji!"

Ima još nešto, što ste možda primijetili, a odnosi se na ljude koje zovem na intervju. Naši studenti, koji sjede na verandi ispred hrama, mogli bi izgraditi pogrešne stavove, ako vas vide da dolazite ovamo neprilično odjeveni. To je razlog što nekim ljudima ne dajem intervju. Obucite se primjereno i možda vas pozovem. U protivnom, studenti će steći vrlo loše mišljenje o zemljama iz kojih dolazite. Kad ste kod kuće, možda i nosite kratku odjeću, itd., no kad dođete na intervju sa Svamijem trebate biti odjeveni kao poštovanja vrijedan posjetilac. Tada će ljudi poštovati i vašu zemlju. Ja poznajem vaše misli i zašto ste došli, no drugi vas procjenjuju po vašem izgledu i ponašanju. Zato, kad dođete u Prasanthi Nilayam, trebate poštovati ovdašnje običaje, odijevati se čedno i ponašati se pristojno. I ne samo to, nego kad se ovdje naučite tako ponašati i vratite se natrag kući, u svoju zemlju, možete i druge poučiti u tome. Ako ovdje steknete poštovanje, tada ćete ga steći bilo gdje.

Sathya Sai Baba - Govor zapadnjacima 21. 08. 1984.

 

Izvornik: Sathya Sai Newsletter, USA, Fall 1984 (Fall 1995)

prv:hm

GOVORI