|
|
GLAS AVATARA
|
Nisam vam se imao namjere obratiti sve do sada. Ali Kasturi je spomenuo da među vama ima onih koji borave ovdje godinama, a nisu imali čak ni priliku za namaskaram, pokloniti se stopalima, u zadnja tri mjeseca, tj. od prije Śivarathrija kada su počele navirati rijeke poklonika. Nadalje je naveo da ste svi "gladni" darśana, pošto provodim sate i sate razgovarajući s onim poklonicima koji su pred odlaskom. Pojavljujem se dva puta dnevno za vrijeme bhajana, na minutu ili dvije, kako bih primio arathi i onda odlazim. Vidim da ste svi tužni zbog, kako ste to pogrešno protumačili, zanemarivanja. Stoga ću udijeliti malo tonika vašim klonulim srcima.
Dakle, imate priliku vidjeti, iskusiti i biti posvećeni od strane utjelovljenog Gospoda. Podarena vam je ta prilika kao posljedica nakupljenih zasluga iz mnogih prošlih života. Te su vas zasluge dovele ovamo u vrijeme kada sam ja sišao. Za tu priliku mudraci i bogovi dugo su molili. Zadobivši tu priliku, nastojte okusiti slatkoću i postići blaženstvo stapanja, ne trateći ni sekunde. Postoje tri vrste zračenja koja izbijaju iz mene: fizičko zračenje prožima Prasanthi Nilayam, suptilnije prožima zemlju, a najsuptilnije pokriva cijeli svemir. Ljudi koji imaju povlasticu živjeti ovdje u Prasanthi Nilayamu uistinu su sretni, jer su najviše izloženi tom "zračenju". Fizičko zračenje pretvara čovjeka u sādhaku, tragaoca na duhovnom putu, suptilnije ga pretvara u mahātmu, uzvišenu dušu, a najsuptilnije u paramahamsu, tragaoca na najvišem stupnju. Stoga ne tratite dane gajeći svjetovne želje i ambicije i planirajući kako ih ostvariti. Uspjeh ili neuspjeh na tom planu ne bi vas trebao ni ushićivati, ni deprimirati. Kada vas očekuje gozba, čemu trčati za ostacima s drugih stolova? Takvi planovi i želje nisu ni svrsishodni, ni postojani.
ZAPOVJEDAJTE UMOM, DOVEDITE U RED SVOJE PONAŠANJE
Imajte jasno pred sobom svoj glavni cilj, zadatak zbog kojeg ste došli u ovu školu. Ne gubite ga iz vida, bez obzira na privlačnosti koje vas dovode u iskušenje. Zapovijedajte umom, dovedite u red vaše ponašanje kako bi se cilj ostvario. Ne dopustite da briga za tijelo, prehranjivanje obitelji ili zahtjevi ponosa i pompe preplave zov duha za samoizražavanjem. Bog, pojedinac i objektivni svijet tri su načela koja stoje pred vama. Čovjek mora svijet upotrijebiti za spoznaju Boga koji je temeljna činjenica za obadva. Sve dok ne postignete ātmānandu, blaženstvo duha, putem spoznaje Boga, svijet će vas pritiskivati svojom težinom i gotovo ugušiti. Nakon toga, svijet će otpasti sam od sebe.
Zadobivanje Božje milosti lako je poput rastapanja maslaca; zbog toga se Gospodovo srce uspoređuje s maslacem. Mekano je poput maslaca, kažu. Malo topline dovoljno je da ga rastopi, kao i malo tople privrženosti za brata u nevolji, malo topline tijekom izgovaranja Njegovog imena, tijekom "prevrtanja" imena preko jezika. Božje ime je izvor cjelokupne caitanye, božanske svijesti, koju stječete ponavljanjem Božjeg imena. Ono je životodajni nektar, vrelo prvobitne energije. Ponavljajte ime i imenovani će biti pred vama; predočite si imenovanog i ime će navirati na vaše usne. Ime i lik su dvije strane iste kovanice.
BUDITE POSTOJANI I ČVRSTI U SVOJOJ ODLUCI I VLADANJU
Postoje neki koji se zavjetuju da će ispisati Rāmino ili neko drugo Božje ime miljun puta, ali vrlo često to je samo stvar prstiju i olovke. Um onoga koji ispisuje ime je kao žlica koja ne kuša med koji ime udjeljuje. Um ne bi trebao odlutati od imena; on se mora usredotočiti na slatkoću koju ime sadržava; mora razmišljati o ljepoti lika koji ime priziva, o mirisu koji širi. Vladanje i ponašanje onog koji ispisuje Božje ime mora biti onakvo kakvo pristaje Božjem slugi, a drugi bi od njega trebali crpiti nadahnuće i osvježenje za svoju vjeru.
Kako bi se zadobila učiteljeva naklonost, postoji samo jedan recept: slušanje njegove zapovjedi bez pogovora. Ne govorim vam istinu o sebi kako bih se veličao, već kako biste me razumjeli. Ako vam ja ne govorim o sebi, tko će? Milost se spušta na sve koji slušaju upute i slijede zapovjedi. Ali broj takvih je vrlo malen. Iako su upute lagane i jednostavne, svrha im je da vas odvedu s onu stranu triputi - trostruke razlike između hodočasnika, puta i cilja; bhakte i Bhagavana; ljubavnika, ljubljenog i ljubavi.
POSTANITE GOSPODARIMA VLASTITE PRIRODE
U jednom ste trenutku u ambariša tatvi, stanju predanosti, a već u drugom u durvāsa tatvi, ispunjeni bijesom. To je pogrešno. Morate biti postojani i čvrsti u vašoj odluci i vladanju. To je razlog što izvan Prasanthi Nilayama u svojim govorima nudim vindu ili gozbu, a vama ovdje uvijek dajem mandu ili lijekove. Ovo je centar, glavni stožer pobožne vojske koja će ustanoviti svjetsko blagostanje. Naravno da inzistiram na suosjećanju i visoko moralnom životu svugdje, ali za ovdje sam zacrtao striktnija i stroža pravila. Stoga, reći ću vam nešto teže riječi. Vi često osuđujete svoj um proglašavajući ga majmunskim. Vjerujte mi, mnogo je gori. Majmun skače s grane na granu. Ali um skače s himalajskih visova u oceanske dubine, iz sadašnjosti u vrijeme prije deset godina. Ukrotite ga postupkom ponavljanja Božjeg imena. Pretvorite ga, kao što je to Ramdas učinio, u postojanu, čvrstu planinu, Bhadrācalu. To je zadatak koji vam dodjeljujem. Učinite svoje srce Ayodhyom kroz ponavljanje Rāminog imena. Ayodhya znači "grad kojeg se ne može osvojiti". To je vaša prava priroda - Ayodhya i Bhadrācala. Zaboravite to i izgubljeni ste. Ustoličite Rāmu u svom srcu i nikakva vam vanjska sila ne može nauditi.
Shvatite da su sreća i patnja poput valova koji se dižu i padaju; one su poput udisanja i izdisanja. Ako postignete tu spokojnost, tlo na koje kročite postaje Kāśi, sve što učinite biva pretvoreno u najviši oblik štovanja Boga. Krećite se područjem svog uma i shvatite njegova raspoloženja i tajne. Ne maštajte o lutanju po stranim zemljama prije nego postanete gospodarima vlastitog kraljevstva. Prvo pomognite sebi, tek onda pomažite drugima. Upoznajte sebe i kad jednom naučite tu lekciju, poznavat ćete i druge, još prije i istinitije.
Posvetite ovaj život služenju drugih, jer drugi su samo vidljivi predstavnici Gospoda koji boravi u vama. Došao sam kako bih obnovio drevnu stazu koja vodi čovjeka k Bogu. Postanite iskreni, vješti nadzornici, inženjeri i radnici te mi se pridružite. Vede, upanišade i śastre su staza na koju vas upućujem. Došao sam kako bi ih otkrio i oživio.
SMATRAJTE SVAKI DAN BOŽJIM DAROM
Pravila koja sam propisao za one koji dođu u Prasanthi Nilayam mogu se činiti strogima, pa čak i surovima. Ali ona su za vaše dobro. Prvo unutarnja čistoća, nakon toga vanjska - to je prirodni poredak. Potpuno zadovoljstvo osjećate kad se prvo okupate, pa tek onda odjenete čistu odjeću. Moram biti strog, jer ako dopustim jednu pogrešku, počinit ćete i drugu. Biljka će dobro rasti samo kad je zemlja oko nje okopana, a ona izložena suncu i kiši. Želim da odbacite stare, duboko ukorjenjene navike besmislenog razgovora, taštine, zavisti i tračanja. Nemojte živjeti kao iskreni tragaoci samo kako biste zadovoljili mene – to je dužnost koju imate prema samima sebi, te se stoga morate pridržavati tih pravila gdje god da ste, a ne samo na području Prasanthi Nilayama. Naravno, Prasanthi Nilayam nema, kao što ste primjetili, zid ili ogradu oko sebe. On nije ograničen nikakvim granicama, već se širi i širi dok ne obuhvati cijeli svemir.
U načelu pričam nježno, no kad je u pitanju disciplina, ne pružam nikakve olakšice. Ne marim dolazite li ili odlazite. Inzistirat ću na strogoj poslušnosti. Neću umanjiti strogost kako bih vam ugodio, jer bi vas to samo uništilo. Vodim računa o vašoj konačnoj sreći. Živite miroljubivo, sretno i zadovoljno, smatrajući svaki dan Božjim darom. Ne žurite i ne gurajte se, ne uzrujavajte se i ne bjesnite. Budite oprezni i ne dopustite pohlepi ili ljutnji da se ušulja.
Pohađajte sva događanja u dvorani: ponavljanje sloga OM (omkār), poklonstveno pjevanje (bhajane) i govore. Ne skrivajte se iza isprika. Ako ste bolesni, poklonstveno pjevanje će pridonjeti izlječenju i dopustite mi da vam kažem, mnogo je bolje umrijeti za vrijeme bhajana s Gospodovim imenom na usnama. Duhovni tragaoci vođeni su pogrešnim putevima. Zato što se strogo ne drže teškog puta, nestaje poštovanje prema pobožnim ljudima. Pokvarile su ih olakšice. Od sad više neću dopuštati ni najblaže zastranjenje. Boravite ovdje već godinama i moram vas tretirati kao odrasle, a ne kao djecu. Kad učinite pogrešan korak, korim vas iz ljubavi koju osjećam prema vama. Zrake moje milosti učinit će da procvjeta lotos vašeg srca.
LIJEK I DIJETA SU MEĐUSOBNO NADOPUNJAVAJUĆI
U bolnici, liječnici se brinu za bolest, a ne za veličinu pacijentovog bankovnog računa. Bolest je ta koja je važna. Isto tako, kad bolujete od bhāvaroge, bolesti svjetovnosti i dualnih udaraca dobra i zla, imate pravo na njegu i brigu Liječnika. Liječnik propisuje lijek i dijetu. Oni se međusobno nadopunjuju. Kad osjetite povratak bolesti sumnje i patnje, uzmite lijek mnogo puta i u većim količinama. Pridružite se satsangu, društvu pobožnih. Kao što pitomi slonovi okruže divljeg slona i sputaju ga od daljnjeg kretanja sve dok ga ne ukrote, tako će i duhovno orjentirani uvjeriti onoga koji sumnja.
Električna struja neprestano teče žicom. Vi se samo morate prikopčati. Ako je spoj slab, tok milosti će biti ometen, pa čak možda i prekinut. Vi ste ti koji spajate i prekidate. Vi palite i gasite, i tako stvarate dan i noć. Proučavajte Bhagavadgītu. Znate da ona povlači crtu koju ne smijete prijeći. Ne tražim od vas zavjete. Zašto bih vas prisiljavao na njih i time uzrokovao da ih prekršite? U tom slučaju vaš život postaje poderano platno, nemarno zakrpano. Na najmanje se potezanje može opet poderati.
Dopustite mi da vam kažem na koncu još jednu stvar: kakvi god da ste, moji ste. Neću vas se odreći. Blizu ste mi, gdje god da ste. Ne možete otići izvan tog dosega.
Prasanthi Nilayam, 28.04.1962.
prv:ds
(Babu su doveli niz zavojite stube u Njegovu privatnu sobu u prizemlju jer je uporno zahtijevao dati daršan tisućama poklonika koji su se okupili ovoga posebno svečanog dana. On je pretrpio napad cerebralne tromboze /ili tuberkuloznog meningitisa?/ i bio je u postelji osam dana, od subote ujutro 29. lipnja do 6. srpnja. Bila je zahvaćena Njegova lijeva ruka, noga i oko. Njegova desna ruka pretrpjela je također slabiji napad paralize. Govorio je nerazumljivo, a lice Mu se trzalo. Posjeli su ga u srebrni naslonjač u dvorani za molitvu, a Njegova ruka i noga postavljeni su u normalan položaj. Čim je sjeo, objavio je sljedeću poruku koja je odmah bila prevedena i priopćena.)
Ovo nije Svamijeva bolest, to je bolest koju je Svami preuzeo na sebe da bi nekoga spasio. Svami nije bolestan, niti će ikad oboljeti. Vi svi morate biti sretni, samo to će Svamija usrećiti. Ako budete žalosni, Svami neće biti sretan. Vaša radost je Svamijeva hrana.
(Tada je Baba dao znak Kasturiju da to prevede. A kad je on to učinio, Baba je zatražio da se mikrofon postavi pred Njega. Preko mikrofona je upitao: "Vinipisthundhaa? /Čujete li me?/" Ali premda je ponavljao to pitanje, Njegov je glas bio tako nerazgovjetan da Ga nitko nije mogao razumjeti. Tada je dao znak da mu donesu vode. Kad su je donijeli, Svojom drhtavom desnom rukom malo je poškropio oboljelu lijevu ruku i lijevu nogu. Pomilovao je lijevu ruku desnom. Iznenada je s obje ruke pomilovao lijevu nogu. Taj je dodir bio dovoljan da je izliječi. Bolest je nestala istog trena! Počeo je govoriti! Bio je to onaj Njegov isti melodični glas!)
Bog je utočište onima koji nemaju nikakvog utočišta
"Onima koji nemaju nikakvog utočišta, Bog je jedino utočište." To je razlog zašto sam na sebe morao preuzeti bolest koja je trebala zahvatiti jednoga bespomoćnog poklonika. On je trebao pretrpjeti tu strašnu bolest kao i četiri srčana udara koja su je pratila. No, ne bi je preživio. Zato sam ga morao spasiti, jer moja dharma je zaštita poklonika, (bhaktasamrākšana). Naravno, nije to prvi puta da sam preuzeo na sebe bolest osoba koje sam želio spasiti. Čak i u prijašnjem tijelu (śarīra) u Shirdiju, imao sam istu odgovornost. Patnja koju ste vidjeli bila bi previše za toga poklonika i zato sam ga morao spasiti tako što sam sâm prošao kroz patnju. To je moja božanska igra, to je moja priroda i dio zadaće zbog koje sam došao: zaštita učenika (śišyarākšana).
Oni koji su bili uz mene ovoga zadnjeg tjedna molili su me da im kažem ime spašenoga. Rekao sam im da bi se na njega ljutili i prigovarali mu zato što je Svami morao trpjeti tako mnogo. Tada su oni odgovorili da će ga cijeniti zbog njegove izvanredne odanosti Bogu koja je potaknula Svamija da mu pritekne u pomoć toga subotnjeg jutra.
Otkrivanje Babina identiteta, Njegove misije i Njegova silaska na zemlju
Neki su me čak pitali je li to ova osoba ili ona, spominjući imena onih koji su pretrpjeli napad paralize, osobito na lijevoj strani tijela! To je još smješnije - jer kad nekoga spasim, spasim ga potpuno. Ne čekam da oboli, ne ostavljam u njemu nimalo bolesti kako bi on mogao biti isti kao i prije nego što je obolio. Sve mi to izgleda smiješno, ta vaša mišljenja i nagađanja.
Čak i u Shirdiju, Dhadha Saheb, Nandharaam i Balawanth bili su spašeni na taj način. Balawanthanu je bilo dosuđeno da oboli od kuge, ali bolne otekline su nestale i dječak je bio spašen.
Ovo je možda najdulje razdoblje u kojem sam ostavio poklonike zabrinute i uplašene. To je bilo zbog srčanih napada koji bi morali kasnije zadesiti tog poklonika i od kojih je morao biti spašen. No, postoji i drugi razlog zbog kojega sam se osam dana ovako ponašao. Reći ću vam taj razlog! To znači da vam moram reći i nešto o sebi, nešto što do sada nisam otkrio, što sam zadržavao za sebe svih tih 37 godina. Došlo je vrijeme da to objavim. Danas je poseban dan i sada ću vam to reći.
Svi znate da sam upravo onoga dana kad sam odlučio otkriti svoj identitet, misiju i silazak na zemlju, objavio da potječem iz loze Apastamba sūtra i plemena (gotra) Bharadvāje. Taj Bharadvāja je bio veliki mudrac koji je izučavao Vede punih stotinu godina. Ali otkrivši da su one beskrajne vršio je pokoru (tapas) želeći produžiti svoj život. Indra mu je produžio život dva puta po stotinu godina. No, čak ni tada nije mogao dovršiti proučavanje Veda. Zato je zamolio Indru za još stotinu godina. Indra mu je pokazao tri goleme planine i rekao: "Ono što si proučavao tri stoljeća tek su tri mala dijela tih visokih planina koje predstavljaju Vede. Stoga odustani od pokušaja da Vede proučiš do kraja. Umjesto toga, prinesi obrednu žrtvu (yaga) koju ću te sada naučiti. Tako ćeš potpuno shvatiti vedski nauk."
Obredna žrtva koju je izvodio mudrac Bharadvāja
Bharadvāja je odlučio izvesti tu obrednu žrtvu, a Indra ga je poučio kako to učiniti. Sve su pripreme bile završene. Mudrac je želio da Śakti bude glavno božanstvo kome je žrtva posvećena i da je blagoslovi. Stoga je otišao na Kailāsu, ali vrijeme nije bilo prikladno da iznese svoju molbu pred Śakti. Śiva i Śakti bili su zabavljeni natjecateljskim plesom pokušavajući dokazati tko može dulje plesati. Tek nakon osam dana Śakti je primijetila Bharadvāju kako stoji na hladnoći. Osmjehnula mu se i nastavila plesati. Mudrac je krivo protumačio njezin osmijeh. Činilo mu se da ga Śakti na cinički način odbija. Zato je okrenuo leda Kailāsi i počeo silaziti. Na svoj užas primijetio je da su njegova lijeva noga, ruka i oko bili oduzeti zbog srčanog udara. Śiva gaje ugledao kako pada, došao do njega i stao ga tješiti. Rekao mu je da je Śakti zapravo blagoslovila njega i njegovu obrednu žrtvu. Tada ga je oživio i izliječio poprskavši ga vodom iz kamandale. I Śiva i Śakti obećali su ispuniti molbu mudraca. Rekli su da će oboje prisustvovati obredu.
Jedan događaj ispunio je sva prošla obećanja
Kad je obred završilo, Śiva i Śakti bili su tako zadovoljni da su mudracu obećali čak još i nešto više. Śiva je rekao da će se njih dvoje utjeloviti u ljudskom liku i tri puta se roditi u plemenu (gotra) Bharadvāje: sâm Śiva rodit će se kao Shirdi Sai Baba, Śiva i Śakti zajedno rodit će se u Puttaparthiju kao Sathya Sai Baba, a Śakti sâma rodit će se kasnije kao Prema Sai. Tada se Śiva sjetio bolesti koja je iznenada zahvatila Bharadvāju na Kailāsi. Dao je i drugo obećanje. "Zbog omalovažavanja što ga je Śakti pokazivala prema tebi na Kailāsi ova će Śakti trpjeti zbog srčanog udara osam dana kad se oboje utjelovimo kao Sathya Sai. Osmog dana oslobodit ću je bolesti tako što ću je poprskati vodom isto onako kako sam učinio na Kailāsi da izliječim tvoju bolest."
Danas, upravo sada, bili ste svjedoci ispunjenja onog obećanja. Sve se to moralo dogoditi, taj srčani udar i izlječenje. Trebalo je poštovati obećanje iz tretayuge. Moram vam sada reći da je jadni i bespomoćni poklonik, koji je morao pretrpjeti udarac što sam ga preuzeo, bio dobar izgovor koji sam iskoristio. Vidite, lokomotiva nije na raspolaganju kad treba vući samo jedan vagon. Čeka se dok veći broj vagona treba odvući i tada se lokomotiva pokrene. Jednako tako, trebalo je pretrpjeti bolest, poklonik je morao biti spašen, obećanje izvršeno, misterij objašnjen. Bog se morao jasnije objaviti manifestacijom ovoga velikog čuda. Taj je događaj ispunio sve to.
Reći ću vam još nešto! Ništa ne može zaustaviti niti zadržati djelovanje ovoga avatara. Kad sam sve te dane bio gore u sobama, neki su ludi ljudi pričali naokolo: "Gotovo je sa Sai Babom," i time otjerali mnoge koji su dolazili u Puttaparthi! Neki su rekli da sam u nadsvjesnom stanju (samādhi), kao da sam ja sādhaka, neki su se pobojali da sam žrtva crne magije, kao da mi se bilo što može dogoditi! Sjaj ovog avatara povećavat će se iz dana u dan. Prije, kad je maleni dječak podignuo u zrak Govardhana planinu, pastirice i pastiri spoznali su da je Krišna Bog. Sada ne postoji samo jedna Govardhana, cijeli će se planinski lanac podignuti, vidjet ćete! Budite strpljivi, vjerujte. Sutra ujutro ću svakom od vas dati blagoslov namaskāre koji ste danas propustili.
Izvornik: Sathya Sai speaks III
(Izvod iz Babina govora na Svjetskoj konferenciji Sathya Sai Seva organizacije
u Bombayu 17. 05. 1968.)
Kako se ovdje okupilo mnogo pobožnih i predanih ljudi iz cijelog svijeta, ne mogu a da vam ne saopćim jednu činjenicu. Nema sumnje da su se već održavale svjetske konferencije posvećene religijskoj ili duhovnoj problematici. Isto tako i konferencije pripadnika raznih vjera. No sve se to događalo poslije odlaska s ovog svijeta njihovih utemeljitelja ili božanskih inpiratora. Ovo je prvi put da poklonici održavaju svjetsku konferenciju dok je božanska inkarnacija još prisutna i svakome dostupna, u
tijelu koje je u tu svrhu “odjenula” i noseći ime koje si je za tu priliku nadjenula. Moram vam to reći jer devedeset i devetoro od vas stotinu ne zna tko Ja stvarno jesam. Vi ste ovamo došli Privučeni različitim potrebama – s potrebom za duhovnim temama, sa željom da razvijete istitucije za koje ste se vezali, s obožavanjem i privrženošću, s ljubavlju i poštovanjem ili snažnim nadahnućem da se pridružite drugima i svoju radost podijelite s njima.Istinu govoreći, vi ne možete shvatiti prirodu Moje stvarnosti ni danas, ni za tisuću godina stroge pokore i gorljivog istraživanja, pa čak ni da se cijelo čovječanstvo udruži u tom nastojanju. No ubrzo ćete postati svjesni blaženstva kojim vas obasipa ovo Božansko načelo koje je uzelo ovo sveto tijelo i ovo svet
o ime. Izuzetna prilika koja vam se sad pruža veća je od prilika koje su dobili toliki pustinjaci, redovnici, mudraci, sveci, pa čak i osobe koje su utjelovljavale neko od lica Božje slave!Kako se Ja krećem među vama, jedem poput vas i razgovaram s vama, vi ste se dali prevariti da je i ovo samo obično ljudsko biće. Ne dajte se prevariti. Ja još povećavam vašu zabludu time što pjevam s vama, razgovaram s vama i što sam zajedno s vama uključen u tolike djelatnosti. No Moja Božanstvenost može vam se otkriti
u svakom trenutku. Zato budite spremni – spremni za taj trenutak. Budući da se Božanstvenost obavila ljudskošću, morate se potruditi da nadvladate mayu, odn. opsjenu, koja ju skriva od vašeg pogleda.Ovo je ljudski lik u kojem se očituju sve Božanske osobe, sva Božanska načela, odnosno sva imena i oblici koje je čovjek pripisao Bogu.
Ne dopustite sumnji da vas omete. Ako na oltar svog srca postavite čvrstu vjeru u Moju Božanstvenost, možete doživjeti viziju Moje stvarnosti. Ako se, nasuprot tome, kolebate poput klatna na satu – čas vjera, čas nevjerica – nećete nikad shvatiti istinu i postići obećano blaženstvo. Imate neizmjernu sreću što vam se pružila prilika da osjetite blaženstvo viđenja sarvadaivatvasvarūpe, odn. utjelovljenja svih Božjih likova, tu i sad, u ovom životu.
Htio bih vam ukazati na još nešto. U prijašnjim slučajevima kad se Bog utjelovio na zemlji, blaženstvo prepoznavanja dotične Božanske inkarnacije bilo je dostupno tek po odlasku Njena fizičkog tijela s ovog svijeta – unatoč tolikim dokazima Njene milosti. A i odanost i predanost koju su izazivali kod ljudi bila je posljedica straha i strahopoštovanja pred njihovim nadnaravnim moćima i sposobnostima ili pred njihovom kraljevskom i zakonodavnom vlasti. No razmislite na trenutak o ovoj S
athya Sai Objavi…? Što je to što okreće ka Njemu obožavanje milijuna ljudi širom svijeta i to u ovom vremenu podivljalog materijalizma, agresivnog ateizma i nepoštivanja bilo čega. Uvjerit ćete se da je osnovni razlog nadzemaljska Božanstvenost u ljudskom liku.I opet, kako ste sretni vi koji imate priliku biti svjedocima poštovanja koje sve zemlje svijeta iskazuju Indiji, koji možete čuti obožavanje Sathya Saijevog imena kako odjekuje širom svijeta, i to još za života ovog tijela. Ne u nekoj budućnosti, nego dok je tu, s vama, pred vama. I opet, dano vam je da budete svjedocima obnove drevne i vječne religije, ili sanātana dharme, i njenog zauzimanja svog istinskog i prirodnog položaja, obnove ispravnosti, ili
dharme, kako je dana u Vedama za dobro svih ljudi svijeta. Oživljavanje vedske dharme je Sai sankalpa, odn. Saijeva odluka, zadatak – ne samo zato da bih ljude privukao k sebi, time što ću očitovati svoju silu i moć, odn. śakti i sāmārthyu. Ovo nije bhramatattva, odn. iluzija ili varka. Ova će pojava ojačati istinu, iskorijeniti neistinu i u toj pobjedi svima vama omogućiti da slavite u oduševljenju. To je Sai sankalpa, Saijeva volja.Zato iskoristite priliku za druženje sa Mnom koliko god možete i nastojte čim brže i čim temeljitije slijediti upute koje vam dajem. Dovoljno je da se držite Mojih uputa. To će vam pomoći više i od najstrože pokore. Prakticirajte satyu, dharmu, śānti
i premu, koje su mi drage. Odlučite da ćete uvijek slijediti te ideale, u svim svojim mislima, riječima i djelima. To će vam donijeti najveće dobro stapanja s Božanskom supstancijom.(Izvod iz Babinog govora na Svjetskoj konferenciji Sathya Sai Seva organizacije u Bombayu 17. 05. 1968.)
Izvornik: Sathya Sai Speaks VI, str. 210-213
Preveo: Hrvoje Marjanović
Sai Babin božanski govor prilikom njegova 43. rođendana, 23. studenog 1968:
(prijevod Vesna Krmpotić)
Zaradi zaštite vrlih, na zator zlotvora i zbog postavljanja pravičnosti na čvrst temelj, ja se utjelovljujem od vijeka do vijeka. Kadgod u svijetu prevlada nesklad (aśānti), Gospod se utjelovljuje u ljudski lik da bi ustanovio načine mironosne za stjecanje mira (śānti), da bi ponovno podučio ljudsku zajednicu kako kročiti putovima mira. U današnje doba razdor i nesloga oteše mir i jednodušje obitelji, školi, društvu, religijama, gradovima i državama.
A dolazak Gospodov također su u tjeskobnoj žudnji iščekivali sveci i mudraci. Sveti ljudi (sādhu) su molili i ja sam došao. Moja glavna zadaća je njegovanje Veda i njegovanje vjernika. Vaša vrlina, vaš samonadzor, vaš odmak od osjetila, vaša vjera, vaša ustrajnost: to su znakovi po kojima ljudi čitaju moju slavu. Smijete tvrditi da ste vjernici samo onda kada stavite sebe u moje ruke potpuno i do kraja, bez i tračka ega. A možete užiti blaženstvo kroz doživljaj koji vam avatar udjeljuje. Avatar se ponaša na način ljudski kako bi čovječanstvo osjetilo srodnost s njim, a uzdiže se u svoje nadljudske visine zato da bi ljudi onamo stremili, i stremeći tako, uistinu ga i dosegnuli. Ostvarenje Boga u sebi kao pokretačke sile, zadatak je zbog kojega Gospod dolazi u obliku čovjeka.
Avatari poput Rāme i Krišne morali su smaknuti jednoga ili nekolicinu pojedinaca, nesumnjivih protivnika dharmičkog načina života, da bi tako obnovili život vrline. Ali danas nema nikoga tko je potpuno dobar, i stoga, tko je taj koji zaslužuje Božju zaštitu? Svi su zaprljani zloćom i eto, tko će preživjeti ako avatar odluči iskorijeniti zlo? I zato, došao sam ispraviti inteligenciju (buddhi), različitim sredstvima. Moje je da savjetujem, da pomažem, da naređujem, da osuđujem i da dajem podršku kao prijatelj i dobrohotnik svima, kako bi se odrekli loših nagnuća i, prepoznavajući smjerokaze ispravnosti, krenuli tim putem i dosegnuli cilj. Moje je da ljudima otkrijem vrijednost Veda, śāstra i ostalog duhovnog štiva koje sadrži propise ponašanja. Ako me prihvatite i kažete mi "da", i ja ću u odvrat kazati "da, da, da". Ako me zaniječete i kažete "ne", ja ću također kao jeka vratiti "ne". Dođite, istražite, iskusite, imajte vjere. To je način na koji ćete me koristiti.
Ni u jednome od svojih predavanja ne govorim o sebi kao o Sai Babi, već sebe imenujem avatarom Sai Babe. Nimalo ne cijenim razlike između različitih pojava Božjih: Saija, Rāme, Krišne, itd. Ne proglašavam da je jedna od njih važnija, a druga manje važna. Nastavite svoje bogoljublje prema izabranome Bogu obredom koji vam je već poznat pa ćete otkriti da se približavate meni. Jer sva su imena moja i svi su oblici moji. Nema nikakve potrebe da napuštate svoga izabranog Boga i prihvaćate novoga, nakon što ste me vidjeli i čuli.
Svaki je korak u karijeri avatara prethodno određen. Rāma je došao da napoji korijenje istine (satya) i ispravnosti (dharma). Krišna je došao uznjegovati mir (śanti) i ljubav (prema). Danas su sve četiri vrline u opasnosti da presuše. To je razlog s kojega je došao sadašnji avatar. Dharma koja je izbjegla u prašume mora biti vraćena u sela i gradove. Protudharma koja razara sela i gradove mora biti prognana natrag u džunglu.
Došao sam dati vam ključ od kovčega s blagom blaženstva (ānanda), jer zaboravili ste putove blagoslovne. Propustite li ovu priliku za spas, onda je to vaša sudbina.
Dolazite mi da od mene ištete sitnež i tričarije, mala izlječenja i napredovanja, svjetovne ugode i udobnosti. Vrlo je malo vas koji od mene želite ono što sam vam došao dati: naime, oslobođenje. Čak i među tom manjinom samo je šačica onih koji prianjaju uz stazu duhovne prakse (sādhanā) i napreduju njom.
Vaša svjetovna pamet ne može proniknuti putove Božje. Bog se ne da spoznati pukom oštroumnošću. Bogom se možete potpomoći, ali Boga ne možete objasniti. Vaša su objašnjenja tek nagađanja, pokušaji da svoje neznanje zaogrnete razmetljivim izričajima. Unesite nešto u vašu svakodnevicu kao dokaz da ste od mene saznali tajnu višeg života. Iskažite šire bratoljublje. Govorite s većom slatkoćom i samonadzorom. Podnosite poraz jednako kao i pobjedu, s mirnim odstupom. Ja sam vazda svjestan budućnosti, prošlosti i sadašnjosti svakoga od vas, stoga se neću tako lako umilostiviti. Budući da poznajem prošlost, pozadinu vašu, moja je reakcija drukčija. Kad patite, to je posljedica neke opačine, svjesno počinjene u pređašnjem životu; zato puštam da vaša patnja traje, često preoblikovana nekim malim ublaženjem. Ja ne uzrokujem ni radost ni bol. Vi ste kovači oba ova lanca kojima ste zalančeni. Ja sam utjelovljenje blaženstva (ānandasvarūpa). Dođite, uzmite od mene ānandu, živite u ānandi i ispunite se śantijem.
Moji su postupci osnovica na kojoj zidam svoje djelo, zadatak zbog kojega sam došao. Sva čudotvorna djela koja ste imali prilike čuti i vidjeti moraju se tumačiti u tom smislu. Temelj za branu zahtijeva svu silu raznovrsnoga materijala. Bez njega brana neće izdržati niti će zadržati navir vode. Božje utjelovljenje čovjek mora koristiti na različite načine za svoj uspon.
Bog nema namjere da sebe objavljuje širom i daljom. Meni ne treba razglas, niti to treba kojemu drugom avataru. Što se to usuđujete obznaniti? Što vi znate o meni? Danas ćete o meni govoriti jedno, sutra drugo. Vjera vam nije nepokolebljiva. Hvalite me kad stvari pođu po dobru, kudite me kad pođu po zlu. Kad se upustite u javne proglase spuštate se na razinu onih koji se trse i natječu da zgrnu što više, ružeći druge, a hvaleći sebe.
Tamo gdje se ubire, gomila i izlaže novac, ja nisam. Ja sam jedino tamo gdje se cijeni iskrenost, vjera i predanost. Samo će manje vrijedni duhovi uživati u promidžbi i veličanju sebe. Te stvari nemaju veze s avatarima. Avatarima nije potrebna reklama.
Ustanovljenje dharme, pravičnosti, to je moj cilj. Nauk o dharmi, širenje dharme, to je predmet moga bavljenja. Ova čuda, kako ih vi nazivate, samo su sredstva u službi tog cilja. Neki među vama govore da je Ramakrišna Paramahansa, indijski svetac, kazao da su jogijske moći (siddhi) zapreke na putu koje presreću duhovnog putnika (sādhaka). Da, sidhiji mogu zavesti sādhaku na stranputicu. On se mora držati pravog puta i othrvati se toj opčinjenosti. Ako popusti napasti da se razmeće jogijskim moćima, njegov će ga ego upropastiti. Eto, to je pravi savjet kojega bi morao poslušati svaki duhovni putnik. Ali pogreška leži u izjednačavanju mene sa sādhakom, s onim kojemu je Ramakrišna želio pomoći, voditi ga i opominjati. Sidhiji ili jogijske moći naprosto su u prirodi avatara - on stvara predmete u namjeri da zaštiti i obraduje i to je spontana i trajna kreacija. Očuvati ili razoriti može samo Svevišnji... nitko drugi.
Cinici se podruguju, a bez znanja su. Kada bi proučili śāstre ili druge svete spise, ili kada bi uznastojali oko izravnog iskustva, oni bi me razumjeli. Vaša urođena lijenost priječi vas u obavljanju duhovnih vježbi potrebnih za otkrivanje Boga. Morate se okaniti te lijenosti. Ona se mora odagnati iz čovjekove prirode u kakvom se god obliku pojavila. To je zadaća moga poslanstva. Nisam došao samo zato da bih liječio, tješio i uklanjao pojedinačne muke i nevolje, došao sam zbog nečega daleko važnijeg. Otklon jada i nesreće samo je usputan za moju zadaću. Moj je glavni cilj ponovno ustoličenje Veda i śāstra i otkrivanje njihove vrijednosti svim ljudima. Taj će zadatak uspjeti. Ništa ga neće omesti. Ništa ga neće usporiti. Kad Bog odluči i ushtije, njegovoj božanskoj volji ništa ne može stati na put.
Mora da ste čuli gdje neki ljudi govore da je moje čudotvorstvo samo puka magija. Ali objava božanskih moći ne smije se tumačiti pojmovima magije. Čarobnjaci izvode svoje čarolije da bi zaradili za život, da bi stekli slavu i bogatstvo. Njihova se rabota temelji na prevari, oni uspijevaju zahvaljujući opsjenarstvu, ali ovo tijelo nikada se ne može spustiti na tako nisku razinu. Ovo tijelo je došlo zbog Božje odluke da dođe. Ta je odluka namijenjena podršci istine (satya). Božanska odluka uvijek je istinita i prava odluka. Sjetite se da nema ničega što božanska moć ne postiže. Ona može preobraziti zemlju u nebo i nebo u zemlju. Sumnja u to dokaz je da ste preslabi da biste obuhvatili velike stvari, veličajnost svemira.
Došao sam podučiti sve i svakoga o suštini Veda, podariti svima taj dragocjeni dar, zaštititi i očuvati starodrevnu mudrost (sanātanadharma). Moja je zadaća i poslanstvo širenje sreće; i vazda sam spreman doći među vas, ne jednom nego dvaput i triput – toliko puta koliko puta me želite. Mnogi od vas valjda misle da zbog toga što ljudi iz svih krajeva Indije i čak iz prekomorskih zemalja dolaze u Puttaparthi, riznice Nilayama mora da su vrhom pune njihovim prilozima. Dajte da vam kažem istinu. Ja ne uzimam ništa ni od koga osim ljubavi i odanosti. Već mnoge i mnoge godine tako postupam. Ljudi koji ovamo dolaze daju mi samo bogatstvo vjere, odanosti i ljubavi. To je sve.
Mnogi od vas stižu mi s problemima zdravlja ili s ovim ili onim duševnim brigama. To su samo udice kojima ste dovučeni amo. No glavni je razlog vašeg dolaska taj da biste našli milost u mene i osnažili svoju vjeru u božanstvo. Probleme i brige uistinu valja pozdraviti, jer vas oni uče poniznosti i dubokom poštovanju. Jurnjava za vanjskim stvarima donosi mnogo to nezadovoljstvo. Ta vrsta želje nema kraja. Kad jednom postanete robovi osjetila, ona vas neće pustiti na miru sve do smrti. To je neutaživa žeđ.
Ali ja vas zovem k sebi i čak vam udjeljujem svjetovne darove zato da biste se okrenuli k Bogu. Ni jedan avatar nije dosada tako postupao, nije se kretao među masama, savjetujući ih, vodeći ih, tješeći ih, podižući im duh i upravljajući ih stazom istine, ispravnosti, mira i ljubavi (satya, dharma, śanti, prema).
Svoje postupke i kretanja neću mijenjati, ma tko o njima izricao mnijenje ovakvo ili onakvo. Neću preinačivati svoje naume za ponovno uspostavljanje dharme (dharmasthāpana), niti ću prilagođavati svoje istupe i svoje postupke tuđem mišljenju. U toj sam odluci živio mnoge godine i zauzet sam zadaćom zbog koje sam došao; to jest snaženjem vjere u put najvišeg duhovnog mira (praśānti). Neću zastati niti ću odstupiti.
Ni najveći među znanstvenicima ne može me pojmiti pomoću svoga laboratorijskog znanja. Ja sam vazda prepun blaženstva. Ma što god da se dogodi, ništa ne može stati između mene i moga smiješka. To je razlog s kojega vam mogu pružiti radost i olakšati vam teret. Nikada se ne uznosim kad me uzvisuju, niti uzmičem kad me napadaju. Malo je njih spoznalo moju svrhu i značenje, ali to mene ne brine. Kada se spominju stvari koje su u meni, zašto bih se uznosio? Za mene je to uvijek "da, da, da". Ako dajete sve i podložite se Bogu, On će vas paziti i voditi. Bog je došao samo zbog tog zadatka. On jasno kaže da će to činiti i da ga je upravo to i dovelo ovamo.
Ja znam bure vašega srca i njegove stremnje, ali vi ne znate moje srce. Ja reagiram na muku koju trpite i na radost koju osjećate, jer ja sam u vašem srcu. Ja sam stanovnik u hramu svačijeg srca. Ne gubite dodir ni druženje sa mnom, jer tek kad je ugljen u doticaju sa živom žeravicom i sam će postati živa žeravica.
Njegujte u srcu bliskost sa mnom i bit ćete nagrađeni. I sâmi ćete tada steći dijelak te vrhovne ljubavi. To je velika prilika. Imajte povjerenja u to da ćete svi biti oslobođeni. Znajte da ste spašeni. Mnogi oklijevaju povjerovati da će se stvari popraviti, da će život za sve postati sretan i pun radosti, da će svanuti zlatno doba. Dajte da vam kažem da ovo Božansko Tijelo (dharmasvarūpa) nije došlo uzalud. Ono će uspjeti otkloniti tešku krizu koja je snašla čovječanstvo.
Izvornik: Samuel Sandweiss, "Sai Baba – svetac i psihijatar" u prijevodu Vesne Krmpotić
Bog je nedokučiv. Njega se ne može spoznati u izvanjskom, tvarnom svijetu jer se On nalazi u samom srcu svih bića. Drago kamenje se mora tražiti duboko pod zemljom, a ne na njezinoj površini. Tražite Boga duboko u sebi, a ne u šarenilu i muci svijeta. U tu uzvišenu svrhu podareno vam je tijelo, međutim, vi ga sada zlorabite poput osobe koja svoja svakodnevna jela sprema u zlatnoj, dragim kamenjem optočenoj posudi, a koja joj je dopala ruku kao porodična baština.
Čovjek veliča Boga kao sveprisutnog, sveznajućeg i svemogućeg, ali zanemaruje Njegovu prisutnost u sebi samome! Naravno, mnogo je onih koji se usuđuju dodjeljivati Bogu razne atribute te proklamirati da On izgleda točno "ovako" ili "onako". Međutim, takvo što nije ništa drugo do njihovo osobno nagađanje te odraz njihovih posve osobnih sklonosti.
Tko može tvrditi da je Bog "ovakav" ili "onakav"? Tko je u stanju tvrditi da Bog nije "ovakvog" oblika ili s "onakvim" atributima. Svatko može zagrabiti iz beskraja oceana samo onoliko vode koliko mu stane u posudu koju je ponio sa sobom do njegovih obala. Iz te količine koju zagrabili teško da će išta shvatiti o njegovu beskraju.
Svaka od religija definira Boga unutar granica koje je sama iscrtala te potom proglašava da Ga je pojmila. Poput sedmorice slijepaca koji opisuju slona da je nalik stupu, lepezi, užetu ili zidu, ovisno koji njegov dio su dotakli i nisu u stanju pojmiti kako izgleda cijela životinja, tako i religije govore o djelićima, ali ustrajno te svoje vizije proglašavaju potpunima i konačnima.
Svaka religija zaboravlja da Bogu pripadaju svi oblici i sva imena, svi atributi i svi opisi. Religiju čovječanstva čini zbroj i bît svih tih pojedinačnih vjera i stoga, postoji samo jedna religija, a ta je religija ljubavi. Različite dijelove tijela slona koji se slijepcima čine međusobno udaljeni i odvojeni zapravo sve njih hrani i čini živima struja jedne te iste krvi. Isto tako, različite religije i vjere koje se među sobom dijele i odvajaju, sve njih hrani jedna te ista struja ljubavi.
Osjetilo vida nije u stanju predočiti istinu. Ono daje samo varljivu i zamagljenu informaciju. Na primjer, mnogo je onih koji promatraju moje postupke i počinju tvrditi da je moja narav "ovakva" ili "onakva". Oni nisu sposobni dokučiti moju svetost, veličanstvenost i vječnu stvarnost koja ja jesam. Saijeva moć je bezgranična i vječna. Svi oblici "moći" počivaju u ovome Saijevu dlanu.
Ali ti, koji se proglašavaju da su me razumjeli, dakle: učenjaci, jogini, panditi, mudraci (jñāni), svi oni svjesni su samo najbeznačajnijih, običnih, izvanjskih manifestacija koje čine neizmjerno mali dio mojih moći i nazivaju to "čudima"! U njima nema želje da dođu u doticaj sa izvorom svih moći i sve mudrosti koja im je dostupna ovdje u Brindavanu. Oni su zadovoljni kada im se pruži prilika da izlože svoje knjiško znanje i paradiraju svojom naobrazbom u poznavanju Veda, ne shvaćajući da je osoba, koja je izvor Veda, među njima, za njihovo dobro. Ali, oni u svojoj oholosti, samo traže koju priliku više za samoisticanje!
No, isto se događalo i prije, u svim dobima. Ljudi mogu biti (fizički) vrlo blizu avatara, ali nastavljaju živjeti svoj život nesvjesni svoje dobre sreće. Preuveličavaju ulogu čuda koja su trivijalna stvar kad se usporede sa mojom slavom i veličanstvenošću, poput komarca naspram veličine i snage slona na kojem on čuči. I zato, kada govorite o tim "čudima", sažalno se u sebi smijem što tako olako dopuštate sebi gubitak te neprocjenjive prilike spoznaje moje stvarnosti.
Moja je moć neizmjerna, moja je istina nepojmljiva, nedokučiva. Ovo o sebi vam govorim jer se pojavila potreba da se to kaže. Ali ono što sada činim jest da vam poklanjam "pozivnice". Dopustite mi reći da su se ovakve jasne i očigledne te iznimno značajne objave istine od strane avatara, mogle čuti još samo od Krišne. Usprkos njegovoj objavi, primijetit ćete u životu tog istog Krišne, da je u nekim svojim nastojanjima i težnjama podnosio i poraze. Međutim, isto tako morate znati da su i ti porazi bili dio drame koju je on osmislio i osobno njome ravnao. Za primjer, kada su mu se mnogi kraljevi obratili sa molbom da pokuša spriječiti rat s Kauravama, on je priznao da je njegova mirovna misija na dvoru Kaurava "propala"! Ali, on nije ni želio da ona uspije! On je odlučio da taj rat otpočne! Namjera njegove misije se sastojala u tome da pred očima cijelog svijeta objelodani i osudi pohlepu i nepravičnost Kaurava.
Moram vam reći, da sada, tijekom ovog Sai avatara, neće biti mjesta za sličnu "dramu" sa prizorima poraza i padova! Što ja hoću, mora se ostvariti; što ja planiram, mora uspjeti. Ja sam Istina, a Istini nije svojstveno da se krzma ili boji ili pokorava.
Odlučnosti u meni ima i napretek. Moja milost je uvijek dostupna onim poklonicima koji su postojani u ljubavi i vjeri. Iako se slobodno krećem među njima čak ni obrazovani ljudi nisu kadri pojmiti moju istinu, moju moć, moju veličanstvenost ili moju istinsku zadaću kao avatara. Ja sam u stanju razriješiti svaki problem ma kako on bio zamršen. Izvan sam dohvata najpomnijih mjerenja i najtemeljitijih propitivanja. Samo oni koji su prepoznali moju ljubav i iskusili tu ljubav mogu izjaviti da su načas imali uvid u moju stvarnosti. Jer, put ljubavi, kraljevski je put koji čovječanstvo vodi k meni.
Ne pokušavajte me shvatiti svojim vanjskim očima. Kada pođete u hram i stanete pred Božji kip, molite zatvorenih očiju, zar ne? Zašto? Zato jer znate da je jedino unutarnje oko mudrosti u stanju pokazati vam Boga. Stoga, ne preklinjite me za trivijalne materijalne stvari, već čeznite za mnom i bit ćete nagrađeni. To ne znači da ne biste trebali prihvaćati razne predmete koje vam poklanjam kao znakove milosti i iz punine ljubavi.
Reći ću vam zašto vam dajem to prstenje, talismane, brojanice i sl. Ti predmeti upućuju na čvrstu vezu između mene i onih kojima su darovani. Kada se nevolja obruši na njih, ti predmeti u trenu dolaze meni i isto se tako u trenu vraćaju noseći u sebi moju blagotvornu milost zaštite. No, ta je milost dostupna i svima onima koji zazovu bilo koje od mojih imena ili likova, a ne samo onima koji nose moje poklone. Ljubav je ta čvrsta veza koja stječe milost.
Razmotrite značenje imena Sai Baba. Sa znači "božanski", ai ili ayi znači "majka", a Baba znači "otac". Dakle, to ime ukazuje na božansku majku i oca baš kao što i ime Sambaśiva također označava božansku majku i oca. Vaši tjelesni roditelji vam iskazuju ljubav u kojoj ima određena doza sebičnosti, međutim, ova Sai "majka i otac" obasipa vas naklonošću ili vas kori samo iz razloga da vas povede prema pobjedi u borbi za samospoznaju.
Sai je došao ostvariti vrhunski zadatak – ujediniti cijelo čovječanstvo u jednu bratski povezanu obitelj. Došao je potvrditi i osvijetliti ātmičku stvarnost svakog bića, kako bi razotkrio Boga kao temelj na kome počiva cijeli kozmos, te uputiti čovječanstvo da spozna zajedničko božansko nasljeđe koje povezuje ljude, tako da se mogu riješiti životinjskih osobina i uzdići se do božanske razine, koja je njihov cilj.
Ja sam utjelovljenje božanske ljubavi, ljubav je moje oruđe. Ne postoji stvor bez ljubavi jer, u najmanju ruku, i oni najniži vole sebe. A to "sebe" jest Bog. Stoga, nema ateista iako se nekima On ne mora sviđati. Drugi Ga pak odbijaju od sebe poput bolesnika koji pate od malarije kojima se ne sviđaju slatkiši ili poput dijabetičara koji odbijaju od sebe sve što je slatko! Ti, koji se danas razmeću svojim ateizmom, jednoga će dana, kada ih bolest prođe, zavoljeti Boga i štovati Ga.
Toliko vam toga moram reći o svojoj istini, jer hoću da o tome razmišljate, uživajući pri tom, tako da vas to nadahne da prihvatite discipline koje sam vam zadao i time napredujete prema cilju samospoznaje, spoznaje Saija koji blista u vašim srcima.
Izvornik: Sathya Sai Speaks IX, str. 225-230;
“Ime Prasanthi Nilayama doprlo je u sve dijelove svijeta. Ovamo dolaze ljudi iz svih zemalja. Prasanthi Nilayam je postao svijet u malom. Ono što je ovdje postignuto za pedeset godina, negdje drugdje ne bi bilo moguće ni za petsto godina. Ta neodoljiva sila što privlači tolike ljude iz svih krajeva svijeta može pripadati samo Bogu.” objavio je Sai Baba tokom dirljivog govora 20. listopada 1990. ispred hrama u Prasanthi Nilayamu.
Bio je to, u mnogo pogleda, povijesni dan. Na taj dan navršio se zlatni jubilej – 50 godina – od Bhagavānove objave sebe kao avatara. To se dogodilo u Uravakondi (mjestu blizu Puttaparthija) gdje je išao u školu, nakon što je napustio školu i dom kako bi se prihvatio svoje misije duhovnog služenja milijunima poklonika.
Tog dana bilo je u mandiru i ispred njega okupljeno neviđeno mnoštvo poklonika koji su došli proslaviti s Bhagavānom taj izuzetni jubilej, primiti Njegov darśan i blagoslove i, slušajući Njegov Božanski govor, ponovno napuniti ‘baterije’.
Dan je učinilo još nezaboravnijim to što su poklonici iz cijele Andra Pradesh (savezne države u kojoj je i Puttaparthi) došli s upaljenim svjetiljkama i Babinim slikama u rukama, sa željom da iskažu poštovanje svom Božanskom Sadguruu koji je upalio plamen predanosti i Božje ljubavi u njihovim srcima.
Svoj govor pred tim neviđenim mnoštvom Baba je započeo osvrtom na sveprožimajuću moć vremena u određivanju svih događaja u ljudskom životu i nastavio osvrtom na jyoti, plamen u svjetiljkama koje su poklonici donijeli sa sobom. Rekao je:
Nema ničeg većeg i veličanstvenijeg od
jyotija, svjetla. Ništa drugo nema moć svjetlosti. Samo svjetlost ima moć da rasprši tamu. No svjetlost ima još jednu moć – plamen (svjetlost) uvijek stremi prema gore. Čak i kad svjetiljku sakrijete u rupu, njezin plamen će i dalje stremiti prema gore. Dakle dvije važne osobine svjetlosti su da raspršuje tamu i stremi prema gore.Uloga Boga
No da bi svjetlo sijalo bez prekida (akhanda jyoti) treba mu prava podloga. Kao prvo, svjetiljka treba posudu. Zatim fitilj. A mora biti i ulja u fitilju i u posudi. No ni sve to troje nije dovoljno da bi se upalilo svjetlo. Za to je potrebna šibica. Možete li upaliti svjetlo samo s posudom, fitiljem i uljem? Možete li napraviti nakit samo sa zlatom i draguljima? Možete li napraviti cvjetni vijenac samo s iglom, koncem i cvjetovima? Treba vam netko da napravi vijenac. Treba vam zlatar da napravi nakit. Isto tako, treba vam netko da upali svjetiljku, čak i kad imate sve drugo. A taj netko je – Bog. Kad tražite Bogospoznaju, vaša ljudska priroda se preobražava u božansku.
Upalite svjetiljku ljubavi
Utjelovljenja Božje ljubavi! Neka vaša srca budu posuda, um fitilj, a predanost ulje. Nevezanost neka vam bude šibica. Kad upalite tu svjetiljku njen plamen će biti ljubav. Bez tog plamena ljubavi, čovjek je uronjen u tamu neznanja. Ljubav je važna za svako stvorenje. Zato su gopike molile Krišnu da svojom božanskom frulom upali svjetiljku ljubavi u njihovim src
ima.Čovjek danas treba zasaditi sjemenku ljubavi u svoje srce. Ljubav je Bog. Ne treba ostaviti nikakvog prostora vezanosti i mržnji. Čovjek mora njegovati čistoću i sklad svojih misli, riječi i djela.
Povijesni dan u Uravakondi
Bio je to ponedjeljak, 20. listopada 1940. Toga dana izgovorio sam ovo:
Znaj da sam ja zapravo Sai;
Odbaci svoje vezanosti i nastojanja;
Sa starim odnosima je gotovo;
Nitko, ma kako bio ugledan,
ne može promijeniti moju odluku.
Kad sam to objavio, tada su me Tammiraju, Hanumantha Rao, Bhojaraju i Seshamaraju, zajedno sa svojim obiteljima, molili da ne odem od kuće. To se dogodilo u Uravakondi – mjestu blizu Puttaparthija. Kad su u čovjeku svijest o ljudskom tijelu i vlastitoj božanstvenosti prisutne istovremeno, potreban je određeni stupanj spokoja i odricanja da bi se očitovalo to stanje uma.
Gradonačelnikovo obožavanje
Za vrijeme mog boravka u Uravakondi izvjesni Ramaraju, gradonačelnik Bellarya, došao je vidjeti Svamija, kojeg su tada familijarno zvali samo ‘Raju’. Tada je zamolio Seshamarajua, Svamijevog brata: “Molim te, dopusti da ovog dječaka uzmemo sa sobom za praznike u Bellary.” Tada je dodao: “Seshamaraju, nemoj gledati na njega samo kao na dječaka i svog brata. On nije obični smrtnik. Ja sam jako ganut čistoćom i sjajem njegova lica i srce mi se topi od miline. Ima u njemu neki božanski sjaj. Dođi i ti s njim i ostani s nama nekoliko dana.”
Gradonačelnik nas je tada sve poveo u Hampi (poznato svetište). Nemojte misliti da je ovo što ću vam sad ispričati hvalisanje, umišljenost ili pretjerivanje.
U Hampiu su svi otišli u Virupakšin hram. Da sam im rekao da ne želim s njima ući unutra, mogli bi se ljututit ili uvrijediti. Zato sam im rekao da me boli u trbuh i da ne idem u hram. Svi su, uključujući i Thamirajua, ušli unutra. Bilo je tu 50-60 osoba. No Ramaraju nije mislio ni na što drugo osim na Svamija. Uzeo je moje ruke u svoje i zamolio me nekoliko puta: “Molim te, Raju, uđi s nama.” No vidjevši moju odlučnost, odustao je od daljeg nagovaranja.
Raju kao Virupakša
Tada su u hramu ponudili arati Virupakši, božanstvu tog hrama. No na opće zaprepaštenje, umjesto Virupakše, u svetištu su vidjeli samo Rajua. Seshamaraju, Svamijev brat, bio je ljut. Mislio je da sam izveo neki trik. Pomislio je da sam se, glumeći da ostajem vani, nekako uvukao unutra i stao ispred idola. Kakva bi to greška bila! Kakav grijeh! Zauzeti mjesto idola za vrijeme izvođenja aratija! No Ramaraju je čvrsto vjerovao da je to bio Raju i da su Raju i Virupakša jedno te isto.
Seshamaraju izleti van i nađe me kako sjedim pod drvetom. Nije vjerovao vlastitim očima i poslao je nekog unutra da vidi da li sam još uvijek tamo, dok me on gledao tu vani. No Raju je bio i tu i tamo. Seshamaraju je potajno bio veoma sretan, no nije o tome htio razgovarati sa mnom. Drž
ao je to jedinstveno iskustvo za sebe.Zlatna igla za Rajua
Iz Hampia su me odveli u Bellary. Tu je Ramaraju predstavio Svamija svim općinskim službenicima (u to vrijeme bio sam samo Raju, a ne Svami). Neki su se otvoreno podrugivali njegovom poštovanju prema tome malenom dječaku. Prije no što me poveo u Hampi, Ramaraju mi je kupio kratke hlače i košulju. I sad sam malen. Možete samo zamisliti kako sam tek bio malen tada, s dvanaest godina. U to je vrijeme, prije pedeset godina, bila među mladima moda nosi
ti iglu za ovratnik. Danas je ta moda potpuno nestala. No ta je igla za ovratnik tada bila statusni simbol. Ramaraju se nije mogao sjetiti ničeg podesnijeg, pa je tako odjurio zlataru i za jedan sat je imao za mene zlatnu iglu za ovratnik. Dok mi ju je stavljao na ovratnik rekao mi je: “Raju, kad god vidiš ovu iglu – sjeti se mene.”Igla je izgubljena – maya je otišla
Vratili smo se autobusom u Uravakondu. Dva dana kasnije škola se opet otvorila. Dok sam išao u školu, igla mi je negdje ispala. Više ju nisam uspio naći. Taj gubitak igle oslobodio me od vezanosti. Tada sam zapjevao ovu pjesmu:
U ponedjeljak, dvadesetog listopada,
po povratku iz Hampia, Baba je išao u školu.
Izgubio je svoju iglu i više je nije mogao naći.
Bio je to dan preobrazbe.
Gubitak igle bio je uzrok velike promjene.
Vezanost svjetovnim vezama je nestala.
Hodočašće u Hampi izvršilo je svoju svrhu.
Maya ga je napustila i bio je slobodan.
Toga dana napustio sam kuću. Vezanost za svjetovne stvari je
maya, obmana, i onog časa kad se oslobodimo te vezanosti, oslobađamo se i maye.Anjaneyuluova predanost
Istoga dana otišao sam do poreznog inspektora Anjaneyulua i sjeo na veliku stijenu ispred njegove kuće. On je bio jedan od onih koji bi, vidjevši Svamija, dobili neizreciv duhovni poriv. Njegova je kuća bila na putu do škole. On i njegova žena običavali bi me čekati na vratima svoje kuće s kakvim zalogajem. Poslali bi djecu u kuću, da ne steknu pogrešan dojam o svojim roditeljima. Čim bih ušao u kuću, uhvatili bi me za stopala. Ja bih na to prote
stirao govoreći: “Gospodine, vi ste stariji od mene. Ne biste trebali činiti takvo što.” A oni bi na to odgovorili: “Raju, možda smo stariji tijelom, no u pogledu mudrosti mi smo samo mala djeca, a ti si utjelovljenje samog Gospoda Krišne.” Tako bi me opisivali. No činili su to u najvećoj tajnosti, kako ih ljudi ne bi ismijavali.Zbrka u školi
Toga dana, u ponedjeljak 20. listopada 1940. nisam išao nikud. Ni u školu. U to je vrijeme moja dužnost u školi bila izgovaranje jutarnje molitve na malom podiju s nekoliko stepenica. U molitvi je bila i sljedeća pjesma:
“Aharaha thava āhvāna pracāritha
śuni thava udhāra vāni
Hindhu Buddha Sikha Jaina
Pārasika Musalmāno Christāni.”
Već sam tada pridavao važnost jedinstvu vjera. Neki nastavnici bi se čudili kako se jedan obični dječak usuđuje propagirati jedinstvo vjera.
No tog je dana moje odsustvo izazvalo veliku zbrku u školi. Svi su pitali “Gdje je Raju, zašto ga nema?” Nitko taj dan nije obraćao pažnju na molitvu, nego su trčeći došli do Anjaneyuluove kuće. Ja sam tamo naprosto sjedio na stijeni, ni s kim ne govoreći. Dječaci su nagađali među sobom: “Raju se promjenio; što mu se dogodilo? Možda mu se nešto dogodilo kod kuće poslije povratka iz Hampia …?”
Śirdi Baba na fotografiji
Predložio sam im: “Ako hoćete znati tko sam, snimite moju fotografiju.” Kad su napravili fotografiju, predamnom se pojavila slika Śirdi Sai Babe. U to vrijeme nitko nije znao za Sai Babu. Danas je ovdje s nama i Anjanaiya, koji je sad predsjednik Sathya Sai organizacije u okrugu Anantapur.
On zna tu fotografiju.Rekao sam dječacima da odu u školu i započnu molitvu.
U međuvremenu je Seshamaraju poslao u Puttaparthi telegram s novostima u Uravakondi. Roditelji su smjesta dojurili u Uravakondu i odveli me u Puttaparthi. U to vrijeme nije bilo a
utobusa do Puttaparthija, pa ni do Bukkapatnama. Autobus je vozio samo do Penukonde. Dalje se moralo volovskom zapregom.Svi su dječaci htjeli s Rajuom u Puttaparthi.
Tragedija dvojice prijatelja
Tada se dogodio jedan tragičan događaj. U školi su u istoj klupi sjedila tri dječaka. Sa mnom su u klupi sjedili sin sheristadara s jedne strane i sin poreznog inspektora s druge. Obojica su bili iz vrlo imućnih obitelji. No zbog njihovog stalnog druženja sa mnom njihova su srca doživjela veliku preobrazbu. Kad sa
m napustio školu, njih su dvojica doživjeli strašan šok. Jecajući su ponavljali “Raju, Raju!” Kad su me vidjeli kako ulazim u autobus, sheristadarov sin je izgubio razum, skočio u bunar i utopio se. “Ne mogu živjeti bez Rajua!” bile su mu zadnje riječi. Drugi je dječak stalno tulio “Raju, Raju!” i ležao kao paraliziran, odbijajući hranu i piće. Takvo stanje mentalne neravnoteže naziva se unmatha i to je najviše duhovno stanje. Ljudi misle da je to ludilo, no to je zapravo odbacivanje vanjskog svijeta iluzije.S obzirom na tragičan kraj te dvojice dječaka, njihov je razred od tada bio zaključan. I danas tamo stoji klupa na kojoj piše ‘Sathya Sai Babina klupa’.
Ravnateljeva predanost
Tada je ravnatelj škole bio Lakshmipathi. Čim bih stigao u školu, on bi me odveo u svoj ured, zatvorio vrata, posjeo me u svoju stolicu, sjeo na pod i počeo mi s obožavanjem masirati stopala. To se ne događa svakome. Takvim su osjećajima blagoslovljeni samo oni koji su nakupili puno dobrih djela u prošlim životima. Ja bih mu često
nevino govorio: “Gospodine, ne biste to trebali činiti.” No on bi mi samo govorio: “Ti to ne razumiješ. Velika je śakti u tebi.”Mnoge takve stvari događale su se u Uravakondi tih dana.
Promjena u Uravakondi
Taj 20. listopad 1940. donio je veliku promjenu u Uravakondu. Velika promjena dogodila se kod svih đaka. Dati ću vam jedan mali primjer da vam pokažem koliko su privrženosti i ljubavi gajili prema meni. Dan poslije mog odlaska iz škole, jedan se drugi dječak popeo na podij za molitvu. Počeo je molitvu, no odmah je briznuo u plač. Sjetio se Svamija i nije mogao nastaviti. Na to su i svi ostali briznuli u plač. Tako se molitva pretvorila u opći plač. Tada je ravnatelj objavio: “Danas nema potrebe za molitvom. Ovaj plač je sam po sebi molitva.” Od tada je soba za molitve zatvorena, da bi kasnije bila pretvorena u svetu sobu za pokazivanje.
Đaci su u to vrijeme bili puno čišći. Nisu se usuđivali praviti glupe primjedbe, niti se upuštati u nagađanja kao današnji đaci. Današnji su đaci inteligentniji i intelektu
alno razvijeniji, ali imaju manje dobrih osobina. U ono je vrijeme bilo obratno – manje inteligencije, ali više dobrote.Čudo u Puttaparthiju
Danas su upaljene svjetiljke u spomen tih nezaboravnih događaja i da pokažu kako ljudi države Andra Pradesh prihvaćaju i šire Saijevu poruku.
Utjelovljenja ljubavi! Nemojte misliti da vam ovo govorim kako bih vam laskao. To je naprosto kazivanje istine.
Ono što je u Prasanthi Nilayamu postignuto za proteklih pedeset godina, negdje drugdje ne bi bilo moguće ni za petsto godina! Iako su mnogi avatari činili velike stvari, nijedan avatar nije učinio tako nevjerojatne stvari, kakve su učinjene ovdje u proteklih pedeset godina. Sve je to ostvareno ovom jednom jedinom rukom. Osnovano je izvanredno sveučilište. Podignut je p
lanetarij. U ovako malom selu napravljen je i aerodrom. Ime Prasanthi Nilayama proširilo se u sve krajeve svijeta. U Prasanthi Nilayamu nalazi se svijet u malom. Ovamo dolaze ljudi sa svih kontinenata. Još ćete svašta vidjeti 23. Studenog.Božanska privlač
nostBi li ljudi iz drugih zemalja došli ovamo čak i da su pozvani? A nikakvi pozivi ni leci nisu nikome poslani. Ja čak mnogima koji namjeravaju doći savjetujem da ne dolaze. Ta neodoljiva moć privlačenja koja privlači tolike ljude širom svijeta može pripadati samo Bogu. Cvijet širi miris na sve strane. Da li cvijet zove pčele? Ne. Ali pčele hrle sa svih strana prema cvijetu da bi uživale u slatkoći njegova nektara. A da li idu na plastični cvijet?
Gdje je Argentina? Na drugom kraju svijeta. A u Argentini se bhajani pjevaju na svakom koraku. U Panami su se vojni časnici pobunili protiv Vlade i zahtijevaju ‘Sathya Sai Vladu’. Te su časnike uhapsili i strpali u ludnicu smatrajući ih ludima. No oni su preobratili i liječnike i sestre u Saijeve sljedbenike. Nije to lako učiniti. Takve se promjene ne događaju zbog riječi, nego zbog promjene u srcu.
Ne bombe, nego predanost
Utjelovljenja ljubavi! Taj žar s kojim nosite ove svjetiljke od kuće do kuće ne dolazi izvana, nego iznutra. Ta svjetlost izvire iz vašeg srca. Zato je važnije da osim paljenja vanjskog plamena raspalite taj plamen iznutra i pročistite svoja srca. Cijela Sathya Sai organizacija mora biti prožeta ljubavlju. Ne treba ostaviti ni malo prostora silama podjele. Treba u potpunosti odbaciti kastinske
i vjerske razlike. Karakter treba biti jedini znak nečije pripadnosti. Ljubav treba postati jedino obilježje nečije vjere. Samo moral treba određivati prirodu nečije pripadnosti. Zato na pitanje: “Kojem narodu pripadaš?” trebate odgovoriti: “Ja pripadam narodu morala.” Na pitanje: “Koja je tvoja religija?” trebate odgovoriti: “Moja religija je ljubav.” Na tim osnovama razvijajte predanost Bogu. Samo pobožnost čuva svijet, i ništa drugo. Nikakve vlade, bombe ili tenkovi ne mogu spasiti svijet. Samo istinski vjernici mogu zaštititi svijet. Zato njegujte pobožnost, želite dobro cijelom svijetu i sudjelujte u bhajanima i nagarsankīrtanu.(Bhagavan je govor završio bhajanima: ‘Bhajana binā…’, ‘Prema mudita…’ i ‘Subrahmanyam…’. Dok su Bhagavanu prinosili ārati, cijelo je nebo na zapadu bilo u veličanstvenom plamenu i činilo sa kao da sam bog Sunca te nezaboravne večeri prinosi ārati Bhagavanu.)
Izvornik: Sanathana Sarathi, 11. 1990.
prv:hm
