Sign In Sign-Up

Welcome!

Close

Would you like to make this site your homepage? It's fast and easy...

Yes, Please make this my home page!

No Thanks

  Don't show this to me again.

Close

                                                                                                                INTERVJUI

Kao prvo, morate shvatiti potpunu istovjetnost triju sadašnjih inkarnacija s ranijim inkarnacijama, kao što su Rama i Krišna. To je težak zadatak. Kad ljudi ne mogu shvatiti sadašnjost, kako će tek shvatiti prošlost? Svaka je inkarnacija potpuna i cjelovita u odnosu na vrijeme, prilike i vlastiti zadatak. Nema razlike između raznih Božjih pojava, kao što su Rama, Krišna ili Sai.

Rama je došao nahraniti korijene istine i pravednosti, potom je došao Krišna njegovati biljku mira i ljubavi. Sad su sva ta načela u opasnosti da budu potpuno uništena zbog ljudske slabosti pred navalom zlih sila. One nadvladavaju ono dobro, duhovno i božansko u čovjeku. To je razlog što je sadašnji avatar došao oboružan svim kozmičkim silama, kako bi spasio dharmu, ispravnost, od adharme, njene suprotnosti.

Da. Ja se utjelovljujem od ere do ere, kad je za to vrijeme, da bih dharmu zaštitio od adharme. Kad god sukobi, nesloga i nesklad preplave svijet, Bog se utjelovljuje u ljudskom liku, kako bi čovječanstvu pokazao put ljubavi, sklada i mira.

Prethodni avatari, kao što su bili Rama i Krišna, morali su uništiti samo nekoliko pojedinaca koje se moglo označiti kao neprijatelje pobožnog načina života i time su obnovili dharmički put. No danas je zloća uprljala tolike, da se cijelo čovječanstvo nalazi pod prijetnjom uništenja. Zato sam u svom sadašnjem ‘silasku’ (avatara = silazak) došao oboružan svim moćima bezobličnog Boga, kako bih čovječanstvo ispravio, ljudsku svijest digao i ljude vratio na pravi put istine, ispravnosti, mira i ljubavi prema Bogu.

Oni nisu različiti. Već sam spomenuo potpuno jedinstvo to troje sa stanovišta konačnog cilja ove misije. Dat ću vam jedan primjer: Uzmite kilu gura (slatkog). Ona cijela ima sladak okus. Zatim ju razlomite na male komade. Svaki od njih je sladak. Na kraju i njih smrvite na male komadiće. Vidjet ćete da su i oni jednako slatki. Dakle, razlika je u kvantitetu, a ne u kvalitetu. Isto je i s avatarima. Njihovi zadaci i odgovarajuće moći razlikuju se u skladu s vremenom, situacijom i okolnostima. No oni pripadaju i proizlaze iz istog dharma svarūpa, odn. Božjeg tijela.

Pogledajmo to na primjeru voćke. Ona počinje sa sjemenkom koja izraste u drvo, na kojem izraste plod. Tako se rad može usporediti sa sjemenkom, štovanje s drvetom, a mudrost s plodom.

Prethodni avatar, Shirdi Baba, položio je temelje svjetovnoj integraciji i donio čovječanstvu poruku da je dužnost štovanje. Misija sadašnjeg avatara je - natjerati svakoga da shvati da isti Bog ili božanstvenost prebiva u svakome. Ljudi se trebaju međusobno poštovati, voljeti i pomagati jedni drugima, bez obzira na boju ili vjeru. Tako svaki rad može postati oblik štovanja. I na kraju će Prema Sai, treći avatar, pronijeti ‘radosnu vijest’ da ne samo da Bog prebiva u svakome, nego da svatko jest Bog. To će biti konačna mudrost koja će svakom čovjeku omogućiti da stigne do Boga. Tako tri avatara nose trostruku poruku rada, štovanja i mudrosti.

Ujediniti cijelo čovječanstvo u jednu kastu ili porodicu i ostvariti jedinstvo, odn. spoznaju ātmana u svakom čovjeku, sebstva na kojem počiva cijela kozmička kreacija. Kad to jednom spozna, tada će opće božansko nasljeđe, koje čovjeka povezuje s čovjekom i Bogom, postati očigledno i prevladati će ljubav kao svjetlo-vodilja cijelog univerzuma.

Kao prvo, čovjek se mora razviti u čovječanstvo u svoj punini svog urođenog potencijala. Danas čovječanstvo kao takvo ne postoji na svijetu. Nema jedinstva misli, riječi i djela. Čovjek danas misli jedno, govori drugo, a radi nešto sasvim treće. Tako postoji samo pojedinac – zbunjen, zbrkan i bombardiran kontradiktornim mislima. Ono čega nema je čovječnost u njemu koju motiviraju dobre misli, dobre riječi i dobra djela. Trebamo ga natjerati da spozna Boga u sebi, kako bi stvorio sintezu i povezao misli, riječi i djela.

Kad se ta temeljna pouka jednom bude učila u obitelji, u školi, na fakultetu, u društvu, u gradovima, državama i narodima širom svijeta, tada će čovjek postati svjestan činjenice da cijelo čovječanstvo pripada jednoj porodici. Kao što je Krist propovijedao – ‘svi su jedno; odnosi se jednako prema svima.’ Ključno pitanje je jednota: jedna kasta, jedna klasa, jedna vjera čovječanstva. A to se može postići samo tako da čovjek svoj ego preda čistoj, nesebičnoj, univerzalnoj ljubavi i predanosti. Ljubav je temelj, zajednički nazivnik, a predanost je božanska iskra, onaj spajajući, ujedinjavajući, integrirajući faktor između čovjeka i čovjeka, i čovjeka i Boga.

Dopustite mi jednu ilustraciju: (Baba između nas na podu raširi maramicu). Ovo je komad platna. Kao što vidite, on se sastoji od niti. Izvucite iz njega niti i platno će postati slabo. Vratite ih natrag i opet će biti jako i čvrsto. Isto je i s ljudima. Ljubav ih povezuje kao milion, milijardu niti u čvrsto platno, a predanost ih ponovno sjedinjuje s Bogom. Zato ja utjelovljujem ljubav i koristim je kao svoje oruđe kojim obnavljam čovjeka i širim bratstvo među ljudima uz pomoć njihove predanosti. Ja uvijek ponavljam:

Započni dan s ljubavlju;

Ispuni dan ljubavlju;

Završi dan s ljubavlju.

Je li Shirdi Baba zaista tvrdio da će se ponovno roditi osam godina poslije svoje smrti 1918 godine?

Po znanju svog vlastitog nedvojbenog iskustva, naravno. Budući da danas više nema među živima nikoga tko je poznavao Shirdi Babu, tako više ne postoji nikakvo drugo svjedočanstvo osim mog vlastitog znanja i iskustva. Sama činjenica da sam obznanio da sam Sai Baba iz Shirdija prije 40 godina, dok sam još bio desetgodišnjak i dok još nitko u ovom dijelu južne Indije nije ni znao, ni čuo za Shirdi Babu, je dokaz.

No danas je, kao što sam već napomenuo, zlo toliko rašireno, da bi cijelo čovječanstvo bilo uništeno u nuklearnom holokaustu, u slučaju novog svjetskog rata. Ovaj avatar je došao spriječiti takvu katastrofu i podići ljudsku svijest iznad postojećeg sindroma ljutnje, mržnje, nasilja i rata, i spasiti tako svijet od propasti. To se može ostvariti samo ponovnim uspostavljanjem bratstva među ljudima – uz pomoć Veda, Śastra i svih religija, sa svojim evanđeljem dharme – kako bi se ljudska rasa oslobodila lanaca karme. Ja uvijek ponavljam: Nek postoje različite vjere, nek cvjetaju, nek se pjeva u Božju slavu na svim jezicima i na razne načine. To treba biti ideal. Nek se poštuju razlike među vjerama i neka ih se smatra vrijednima, dok god ne diraju plamen jedinstva.

Potpuno ste u pravu. Bog je čovjek i čovjek je Bog. Svi mi imamo nešto Božjega, božansku iskru u sebi. Svi su ljudi božanski kao i ja, s duhom utjelovljenim u ljudskoj krvi i mesu. Jedina je razlika u tome što su oni nesvjesni svoje božanstvenosti. Oni su u ovaj karmički zatvor stigli zahvaljujući greškama iz mnogih prethodnih života, a ja sam uzeo ovaj smrtni lik svojom slobodnom voljom. Njima je tijelo suđeno, dok sam ja slobodan od te vezanosti. Bitna razlika je u tome što su oni žrtve svojih želja koje ih bacaju simo-tamo, dok sam ja bez želja, osim jedne uzvišene – da ih oslobodim želja.

Život bez želja znači spoznati čisto, istinsko sebstvo koje je ātman. Kad je vezano željama, sebstvo degenerira u sebičnost. Ātman se pretvori u ego. Do samospoznaje se stiže tako da se sebstvo očisti od ega i sebičnosti. Tada postižete stanje svijesti s onu stranu uma ili intelekta, u kojem otkrivate istinsko sebstvo, koje je Bog. Um je poput platna koje prekriva i prigušuje svijest, a sastoji se od niti koje su želje. Ako odbacimo želje, niti se raspadaju i platno nestaje, otkrivajući tako našu pravu prirodu. Na to misli Vedānta (zadnji, filozofski dio Veda – op. prev.) kad tvrdi da se čovjek mora riješiti ega da bi spoznao sebe.

Da. Treba razlikovati um koji je ego i stvarno sebstvo koje je svijest. Ovo drugo nam pomaže da pređemo granicu ega-uma i postanemo svjesni sebe kao svjedoka istine. Znanstvenici uma gledaju prema van, na ono što se može opaziti osjetilima koja postoje u svijetu uma i pitaju: što je ovo? Znanstvenik svijesti, s druge strane, uvijek gleda prema unutra, na ono što je izvan dosega osjetila i uma i pita: što je to?

Stoga se čovjek mora uzdići iznad uma – do svijesti, da bi postigao samospoznaju. Da bi dosegnulo beskrajnog, univerzalnog ātmana, utjelovljeno sebstvo mora se probiti iz bijednog malog ograničenog zatvora osobnosti. Želje pripadaju osjetilima, mozgu, umu. Kad ih se jednom riješite, spoznate sebstvo, ātmana, svijest, prosvijetljenje i postanete jedno s kozmičkom silom. Spoznaja sebe je spoznaja Boga. Tako čovjek stiže do Boga.

Kad je riječ o meni, to su dokazi moje božanstvenosti. To ni na koji način nije egzibicija božanstvenosti. Svi mađioničarski trikovi, kao što znate, izvode se da bi se zaradilo novac. To su trikovi mađioničarskog zanata. Oni su zapravo, na neki način, legalizirano varanje, prenošenje nekog predmeta s jednog mjesta na drugo vještim trikom ruku koji je neprimjetan. Oni ne uključuju nikakav siddhi, nikakve okultne ili čudesne moći.

Ono što ja činim je nešto sasvim drugo – to je čin stvaranja. Nije to ni magija, a ni siddhiji, okultne moći. Osim toga – ja ne tražim ništa za uzvrat. Dakle, ja ljude ne varam premještajući predmete – ja ih stvaram. Ja to ne činim da bih pokazivao i razmetao se svojim moćima. To su naprosto moje posjetnice kojima ljude uvjeravam u svoju ljubav prema njima i za uzvrat pobuđujem njihovu predanost. Budući je ljubav bezoblična, vršim materijalizacije kao dokaze moje ljubavi. To je naprosto simbol.

Glavno je da te sitnice ili talismani, zovite ih kako hoćete, daju ljudima osjećaj sigurnosti i zaštite koja im je potrebna u vrijeme nevolja ili kriza, i da stvaraju simboličnu vezu koja premošćuje veliku udaljenost između njih i mene. Kad me poklonici trebaju, ti mi predmeti isti čas pošalju bežičnu poruku i ja im smjesta dolazim u pomoć.

Ono što ja materijaliziram je očitovanje božanstvenosti s dubokim značenjem i simbolikom. Pepeo simbolizira kozmičku, besmrtnu i beskrajnu prirodu svih oblika Boga, ātmana ili duha, odnosno ono što preostaje kad sve svjetovno, prolazno i promjenljivo sagori.

On prvenstveno simbolizira ciklus rađanja i smrti, u kojem sve na kraju završava u obliku pepela. “Iz prašine dolaziš i u prašinu ćeš se vratiti.” Prašina, odn. pepeo, je konačno stanje stvari. On se više ne može mijenjati. U duhovnom smislu, on predstavlja upozorenje onome koji ga prima, da odbaci želje, spali sve strasti, vezanosti i napasti i pročisti svoje misli, riječi i djela.

Svojom sankalpom, odn. svojom voljom i moći. Kao avataru, ta mi je moć urođena, apsolutno prirodna i podložna mojoj volji i odluci. Meni ne treba ni mantra (mistična formula), ni sādhana (duhovna praksa), ni tantra (sveti zapis), ni yantra (mistični diagram), da bih izvodio takozvana ‘čuda’ koja su mi sasvim prirodna. Moje su moći naprosto izražavanje ili očitovanje stvarnosti dobrote koja me stapa sa svime, svagdje, uvijek i na svakom mjestu. Čuda spadaju u bezgraničnu Božju moć.

Sad smo došli do ključne točke u vašem pitanju – fenomen iscjeljivanja. On ima dva aspekta: Ja mogu ljude izlječiti, spasiti, pa čak i dići iz mrtvih, pod uvjetom da su u stanju duhovne prijemčivosti. To je kao pozitivni i negativni pol električne struje. Moja sposobnost iscjeljivanja može se usporediti s pozitivnim polom. Vaša predanost s negativnim. Kad se to dvoje spoji, tada predanost omogućuje da se dogodi ono što što se naziva čudom iscjeljenja.

Zapravo je čovjekov um odgovoran za njegovu bolest ili zdravlje. On sam je uzrok i jednog, i drugog. Stoga, kad je u pitanju iscjeljenje ili izlječenje, nužno je da on u svome umu stvori za to potrebnu vjeru. Sve što ja činim jest da ga opskrbim povjerenjem, voljom i snagom da izlječi sam sebe. Moja bezgranična ljubav, kao odgovor na snagu njegove vjere u mene, je to što proizvodi željeni rezultat.

Svamijevi kritičari pitaju zašto Sai Baba ne pomogne ljudima u nevolji, tako da im donese kišu kad je suša ili stvori hranu u vrijeme gladi, pomoću svoje sankalpe (božanske moći). Zar avatar ne može pomoći čovječanstvu u kontroliranju prirodnih sila i sprečavanju nesreća kao što su potresi, poplave, suše, glad i epidemije?

Druga i efikasnija alternativa donosi dugoročno rješenje, tako što avatar ljude vodi na više razine svijesti kako bi mogli shvatiti istinu duhovnih zakona i okrenuti se ispravnosti, te neumorno raditi na poboljšanju uvjeta. To ih vraća prirodi i karmičkom zakonu uzroka i posljedice. Na taj će način nadići krug uzroka i posljedica, čije su danas žrtve, i naučiti kontrolirati i zapovijedati prirodnim silama kako bi mogli izbjeći nesreće koje ste spomenuli.

Upravo to. Postaće dioničari moje sankalpa śakti (božanske moći, univerzalne energije). Ja moram djelovati kroz njih, probuditi Boga u njima i uzdići ih na razinu više stvarnosti, kako bi mogli vladati prirodnim zakonom i silama. Kad bih sad odjednom sve riješio, ostavljajući ljude na istoj razini svijesti na kojoj jesu, oni bi uskoro opet sve zabrljali i navalili jedan na drugog, a rezultat bi bio opet isti kaos.

I tako, kad bi avatar nevolje koje ste spomenuli naglo prekinuo, što ja mogu, i što i činim kad je to baš nužno, cijela bi drama kreacije sa svojim karmičkim zakonom propala. Zapamtite da se te nevolje događaju, ne zbog toga što je Bog učinio od čovjeka, nego zbog toga što je čovjek učinio od čovjeka. Stoga se čovjek mora rasčiniti i ponovno sačiniti (reprogramirati) i pritom uništiti svoj ego i zamijeniti ga transcendentnom sviješću, tako da se može izdići iznad karmičkog zakona.

Ja se ne bavim njima kao klasom, nego kao pojedincima i rezultati su ohrabrujući. Naravno da bogati i moćni predstavljaju ozbiljan problem u pogledu preobrazbe. Za njih je potreban poseban pristup. Nasuprot tome, siromašni su jako kooperativni. Oni razumiju moje planove i ideje, prihvaćaju ih sa zahvalnošću i pomažu.

Stoga ja na mnogo suptilnih načina slamam prepreke bogatstva i siromaštva i stvaram osjećaj jednakosti i jedinstva između bogatih i siromašnih. U ovom ašramu možete ih vidjeti kako zajedno žive i rade, pa čak i služe, u uvjetima potpune jednakosti. Ovdje nema razlika, ni posebnih uvjeta za bogate. Svi žive, jedu, rade, štuju Boga i spavaju poput siromašnih. Svi žive kao zajednica radnika, zajednički sudjelujući u strogom životu ašrama.

Tako im mi otvaramo prekrasni novi svijet duhovnog blaga, a oni se za uzvrat moraju odreći svojih materijalnih prohtjeva i komfora. Moja je misija da im pokažem kako doći do duševnog mira koji svi, i bogati i siromašni, jednako žele. U tom procesu duhovnog razvoja tražitelj nauči da se to stanje blaženstva ne može kupiti novcem u dućanu, niti mu ga može pokloniti itko osim njega samog. Ono dolazi jedino iz univerzalnog izvora božanstvenosti, iz Boga u čovjeku koji jednako obuhvaća i bogate i siromašne. Taj koncept stvara sveopće drugarstvo, bratstvo davanja i primanja između bogatih i siromašnih. Oni koji imaju previše dužni su se odreći nepotrebnog viška, a onima koji imaju premalo treba zadovoljiti potrebe.

Ovo sve bi moglo biti jednostavno i dobrodošlo evanđelje za siromašne koji vašom filozofijom ne gube ništa, a dobijaju sve. No što je s bogatima koji bi trebali izgubiti sve, ako bi je htjeli slijediti?

Na kraju krajeva, tko je najbogatiji? Onaj koji ima najveće prohtjeve i stoga i najveće brige i glavobolje? Ili onaj koji je zadovoljan s najnužnijim za život i stoga je manje-više bez želja i uglavnom sretan (u usporedbi s onim prvim). Mjereno tim mjerilima sreće, siromašni su duhovno bogati, a bogati su duhovno siromašni. Na koncu, ne materijalno, nego duhovno zadovoljstvo je to što život čini vrijednim.

Kao što sam već rekao, život bez želja donosi čovjeku božanstvenost i oni koji traže moju milost moraju odbaciti želje i pohlepu. Bogatstvo donosi opasna iskušenja. Ono je izvor i uzrok ljudske vezanosti. Želja da se podigne životni standard ne može nikad biti zadovoljena. Ona vodi u umnožavanje želja, a onda i problema i frustracija koje iz toga proizlaze.

Rješenje je u stavljanju naglaska na kvalitet, a ne kvantitet, odn. životni standard; na uzvišene misli i skroman život. Um je konj, a tijelo je kočija. Da biste postigli duševni (mentalni) mir, morate staviti konja uzvišenih misli ispred kočije fizičkog komfora.

Bogati, s druge strane, ne mogu dobiti tu milost bez odbacivanja svog materijalističkog gledišta i sebične vezanosti. Tako za njih postaje nužnost da žrtvuju materijalnu pohlepu, da bi dobili duhovnu milost. Ja im govorim:

Na taj način mijenjam njihov mentalni stav. Mijenjam njihov majmunski um u um pun ljubavi, davanja i praštanja.

Isto to govorim i bogatim ljudima. Čovjeka dovode u napast svjetovno bogatstvo, užici i želje. Kad se izgubi u toj vezanosti, ispaštajući posljedice svoje pohlepe, on pomisli da ga je nešto uhvatilo i vezalo i da ga hoće uništiti. A čim se odrekne materijalnog bogatstva i želja, slobodan je. Ja mu pomažem da shvati svoju vezanost za majmunski um i da se oslobodi.

Da. Skrbništvo utemeljeno na ljubavi, suradnji i bratstvu. A što drugo? Promjena mora doći iz srca. Nju se ne može nametnuti izvana. Sve materijalističke doktrine promašile su u pokušaju provođenja bilo kakve stvarne promjene. Nigdje nema jednakosti. Samo duhovna preobrazba u beželjni mentalitet može izvesti nužni preokret (revoluciju) u ljudskoj svijesti, iz koje jedino može i doći do željene promjene.

Moramo društvo okrenuti od lažnih ka stvarnim vrijednostima. Moramo ljude uvjeriti da je ideal visokog životnog standarda pogrešan. Njega treba zamijeniti visokom razinom života i mišljenja utemeljenog na poniznosti, moralu, sućuti i nevezanosti, nasuprot postojećoj pohlepi, natjecanju u luksuzu i potrošačkom mentalitetu. Ljudi se moraju uvjeriti da je jedini način da se probudi njihova latentna božanstvenost taj, da zagospodare svojim željama i pobijede svoju pohlepu za užicima i luksuzom, umjesto da budu robovi tih lažnih materijalističkih vrijednosti.

One su osnovane da bi novu generaciju dovele na Saijev put istine, ispravnosti, mira, ljubavi i nenasilja. Njihovo geslo ‘Rad je štovanje, a dužnost je Bog’ zahtijeva uvođenje novog društvenog poretka koji će se temeljiti na satyi, istini i dharmi, ispravnom djelovanju.

I opet vidimo da je duhovni put jedini koji može spasiti ovu zemlju i svijet od grešaka materijalističkog poretka. Treba nam spoj duhovnog i materijalnog aspekta života. To će čovjeku donijeti društvenu svijest i suradnički duh nužan za stvaranje nacionalnog bogatstva i blagostanja kroz nesebičan, suradnički rad.

Nema sumnje da je raspodjela nepravedna. Postojeće doktrine jednakosti, socijalizma, itd., nisu uspjele postići jednakost pri raspodjeli dobara i imovine. Problem je u tome što vi pravednu raspodjelu bogatstva, zemlje i imovine rješavate zakonima, no kako da zakon donese jednakost u ljudskim željama? To traži ljekoviti dodir duhovnosti.

Prvo treba liječiti želje i njihove loše posljedice. Moramo uvjeriti bogate da su želje i ispunjavanje njihovih materijalističkih prohtjeva, jedan vid majmunskog uma, koji im može samo naškoditi i dovesti ih u ropstvo. Samo to može riješiti problem nejednakosti i nepravedne raspodjele.

Tu se naše inzistiranje na životu bez želja, u kojem su ljudski prohtjevi svedeni na zadovoljavanje minimalnih potreba, pokazuje kao jedini mogući način za obnavljanje društvene i ekonomske ravnoteže. Zauzdajte svoje želje, ograničite svoje prohtjeve, živite u duhovnoj skromnosti i postojeća materijalna dobra bit će dovoljna za čitavo čovječanstvo. Osim toga, nestat će i napetosti proizašle iz natjecateljskog društveno-ekonomskog sustava i tako ćete vratiti duševni (mentalni) mir.

Život je kao putovnje vozilom između rođenja i smrti. Tijelo je vozilo u kojem se vozite prema smrti. Što manje prtljage imate, to bolje za vas. Čemu se opterećivati svjetovnim bogatstvom i materijalnim komforom, kad ćete možda morati promjeniti smjer ili se čak suočiti i s nekim poremećajem ili nesrećom, da bi, kako god da okrenete, na kraju puta bili prisiljeni ostaviti svu svoju imovinu osim ātmana, odn. sebstva ili duše. Zar ne bi bilo pametnije brinuti o besmrtnom duhu, nego gubiti vrijeme, koje vam ističe, trčeći za gomilanjem bogatstva i komfora?

To je logika duhovnosti kojom nastojim promijeniti stavove ljudi.

Bundeve i krastavce može se materijalizirati jednako lako kao i prstenje ili druge predmete. Ali to su raspadljivi predmeti, a cijeli smisao materijalizacija, kao što sam već objasnio, je u njihovoj trajnosti. Stoga prstenje i satovi mnogo bolje služe svrsi da budu talismani, odn. sredstva kontakta i komunikacije između avatara i njegovih poklonika.

Ono na što oni pokušavaju ukazati je da se velike predmete, kao što su bundeve, ne može prenijeti (teleportirati), dok se male, kao što su prstenovi, može. Ali, kao što sam već toliko puta rekao, ja zamahom ruke ne prenosim stvari. Ja ih stvaram.

(Baba zamahne rukom po zraku i napravi srebrni prsten sa znakom Om (ÿ) u sredini i slovima Sai Ram sa strane, primi me za desnu ruku i nježno mi ga stavi na treći prst. Bio je točno po mjeri i baš ono što sam želio od Babe.)

Uvjeravam vas da nema apsolutno nikakve veze između njega i mene. Njegovi su ljudi više puta pokušavali dogovoriti naš susret, no mi smo njihove zahtjeve odbili. Naravno, na tisuće ljudi, kao što ste jutros mogli vidjeti, dolazi ovamo na daršan. Ima i drugih koji se predstavljaju kao moji učenici i nastoje izvući neki novac koristeći pritom moje ime. To se događa i u drugim državama, pa i u inozemstvu i mi tu ne možemo ništa. Oni se prije ili poslije sami razotkriju, kao u slučaju ovog dječaka. Ja nemam apsolutno nikakve veze s takvim ljudima.

Kako da nauka, koja je ograničena fizičkim i materijalističkim gledištem, istražuje transcendentne pojave izvan svog područja, dosega ili shvaćanja? To je očigledna zabluda. Jedno pripada materijalnoj, a drugo duhovnoj razini. Nauka svoja istraživanja mora ograničiti samo na područje ljudskih osjetila, dok je duhovnost s onu stranu osjetila. Ako hoćete shvatiti prirodu duhovnih sila, tada to možete učiniti samo duhovnim, a ne naučnim putem. Ono što je nauka uspjela razotkriti samo je mali djelić kozmičkih pojava. No ona nastoji preuveličati svoja dostignuća.

Točno. No još je uvijek slijepa za ogromno nevidljivo carstvo svijesti. Sama činjenica da se nauka neprestano mijenja dokazuje njenu nesposobnost da istražuje konačnu i apsolutnu istinu. Još su nedavno znanstvenici tvrdili da se atom ne može cijepati, a nedavno su ga uspjeli rascijepiti. Oni još uvijek ništa ne znaju o prāni, sili koja stoji iza atoma i koja je njegova najsitnija komponenta.

Znanost je kao obična krijesnica u usporedbi sa svjetlošću i sjajem sunca. Istina je da ona može istraživati, otkriti i sakupiti mnoštvo informacija o prirodi i njenim materijalnim funkcijama i upotrijebiti ih za razvoj svjetovnih stvari. Duhovnost, nasuprot tome, vlada kozmičkim područjem u kojem znanost nema što tražiti. Zbog toga su neka otkrića znanosti korisna, dok druga mogu biti razorna.

Narasimhiahov pristup je bio neprimjeren, zato sam ga odbio. Da nije tako, on bi bio dobrodošao. Ja ne zovem ljude ovamo da se poklone Bogu. Ja samo želim da dođu, vide, čuju, prouče, promotre, iskuse i spoznaju Babu. Tek će me tada shvatiti i početi cijeniti Avatara.

Formula po kojoj se ništa ne može stvoriti ni iz čega vrijedi samo za ograničeno polje i dimenzije znanosti. No uopće ne vrijedi za transcendentalno polje i dimenzije duhovnosti. Na ovom drugom planu, bilo što može biti stvoreno vrhovnom voljom. Može se učiniti da sve što postoji nestane, a sve što ne postoji da se pojavi.

Naša povijest i tradicija, sveti spisi i književnost, puni su takvih događaja, koje se naziva čudima. Za božanstvenost materijalni zakoni i formule naprosto ne važe. Za mene tu nema ničeg tajnovitog ili mističnog. Što god hoću, dogodi se; što god naredim, materijalizira se.

Njegovo je pitanje u kontradikciji sa samim temeljima Indijske filozofije, kao i većine religija. Svi naši sveti spisi tvrde da je Bog prisutan u svakome. Prema Vivekanandi: “Bog je prisutan u svemu.” Jedino što je očito i zajedničko cijelom svijetu i, zapravo, vlada i upravlja cijelim univerzumom, je božanstvenost. Zapravo i ne postoji ništa osim Boga.

Tako dakle nema ni ljudskog bića u kojem nema božanstvenosti. Tvrditi da u čovjeku nema Boga je isto kao i tvrditi da u Mjesecu, ili bilo kojoj materiji, nema atoma. Božja sveprisutnost u našim se drevnim spisima opisuje kao: “anor anīyān mahato mahian” – “manji od najmanjeg i veći od najvećeg”. Kako se, u tom kontekstu, može reći da Bog nije u čovjeku?

To nije točno. Ja nikad ne vidim niti pravim ikakvu razliku između bogatih i siromašnih. Ja na njih gledam samo sa stanovišta njihove predanosti, njihovih želja, sa stanovišta žrtve koju su spremni učiniti i sa stanovišta njihovih nevolja. Bili ste jutros ovdje i vidjeli stotine ljudi – nekoliko bogatih i većinu siromašnih. Jeste li primijetili da pravim ikakvu razliku? Svi koje sam doveo u ovu sobu bili su siromašni i slabi, bolesni i jadni. Kako ja to vidim, oni koji u svijetu izgledaju kao bogati i moćni, zapravo mi dolaze sa svojim izmučenim srcima i bolesnim umovima. Ja ih liječim tako da tražim od njih da materijalno bogatstvo i moć otpuste u zamjenu za duhovni mir i milost.

U pravu ste. Kad se čovjek okrene prema unutra kako bi spoznao svoje istinsko sebstvo, tada mu se Bog razotkrije. Spoznaja sebe je spoznaja Boga. Jednostavno rečeno, to je spoznaja da niste samo tijelo i um s fizičkim organima, nego da u vama postoji i sebstvo – ātman, odn. Bog – koje se razlikuje od tih prolaznih stvari (tijela, itd.). To je sebstvo sveprisutno, sveznajuće i svemoguće. Spoznaja te istine dovodi vas na pravi put do spoznaje Boga.

Da. A što bi drugo moglo spasiti svijet od termonuklearne vatre? Sve ukazuje na strah od prijetećeg velikog požara. A moja misija je da preduhitrim vatru obnavljanjem dharme (ispravnosti) i duhovnog zakona jednog Boga, jedne religije, jednog jezika i jednog čovječanstva.

Ja propovijedam samo jednu religiju za sve – religiju ljubavi. Jedino ona može ljudsku vrstu ujediniti u bratstvo ljudi pod očinstvom Boga. Ja poznajem samo jedan jezik – jezik srca, koji je s onu stranu uma i intelekta i koji povezuje čovjeka s čovjekom i čovječanstvo s Bogom, stvarajući tako uzajamno razumijevanje, suradnju i društveni život u miru i skladu. Na tim osnovama kanim izgraditi jedno čovječanstvo, bez ikakvih vjerskih, klasnih ili bilo kakvih drugih barijera, u sveopćem carstvu ljubavi koje će mojim poklonicima omogućiti da cijeli svijet osjećaju kao svoju porodicu.

Ne, neće se dogoditi ništa od toga, jer je moj cilj uspostavljanje sanātana dharme (vječne dharme, odn. religije ili Zakona) koja vjeruje u jednog Boga kojem su se molili osnivači svih religija. Stoga nitko ne treba odbacivati svoju religiju ili božanstvo, nego kroz njih treba štovati jednog te istog Boga u svima. Ja nisam došao omesti ili poništiti, nego potvrditi i učvrstiti svakoga u njegovoj vlastitoj vjeri.

Glas Avatara

Drugi intervju novinarima - Mumbai 1999.

Ja sam uvijek nov i uvijek star.

Ja uvijek dolazim da bih obnovio dharmu,

zaštito pravedne i poučio ‘slijepe’.

Ja sam Bog koji je uzrok

Ne postoji ništa, nikakva supstanca,

nikakva stvarnost, osim Mene.

Ja sam Prvobitni uzrok

i Prvobitna supstanca.

Svami u zadnjih 25 godina nije dao intervju nijednom novinaru. No nedavno je razgovarao sa S. Balakrishnanom i grupom novinara iz Mumbaia. Ovo je članak prenesen iz The Times of India (od 12. 03. 99).

Sri Sathya Sai Baba je vjerojatno jedan od najpoznatijih duhovnih vođa današnje Indije. On je privukao milijunsko mnoštvo sljedbenika, koje nadilazi sve kastinske, jezične, regionalne ili nacionalne granice. Postao je slavan zbog čuda koja izvodi, posebno zbog svoje sposobnosti da materijalizira sveti pepeo i druge materijalne predmete ‘niotkuda’. Neprekidno ga napadaju ‘racionalisti’. No Baba je, sudeći prema obožavanju i privrženosti svojih poklonika, iz tih proturječja izašao samo još jači. Danas je sedamdesetčetverogodišnji Baba poznat po svojim najrazličitijim čudima. Čudima kao što su recimo Superspecijalistička bolnica u kojoj je kompletan tretman besplatan, ili ogromni projekt vodovoda (s pitkom vodom) u zabačenom dijelu države Andra Pradesh, ili veliki odgojno obrazovni kompleks. Velikani i moćnici ove zemlje dodiruju mu stopala i traže njegov blagoslov, a isto tako i mnogi obični ljudi iz svih društvenih područja. Baba im svima upućuje istu poruku ljubavi. U proteklih 25 godina nije dao intevju ni jednom novinaru. No nedavno je razgovarao sa S. Balakrishnanom i grupom novinara iz Mumbaija u maloj sobi za intervjue u svom ašramu u Puttaparthiju, u državi Andra Pradesh.

Ovo ga tijelo nije vidjelo.

Temeljni uzrok svih patnji i bijede je vezanost za tijelo. Kad jednom prekine tu vezanost, čovjek može doživjeti božansko blaženstvo. U to nema sumnje. Kako Bog nema nikakve tjelesne vezanosti, tako ni ne pridaje nikakav značaj patnjama svog tijela.

Služite siromašnima, slabima, obespravljenima, zapostavljenima. Bog je u svakome od nas, zato nesebično volite i služite svoje bližnje, ljudska bića. Dajte svima oko sebe čistu ljubav. Najbolji način da slijedite religiju je da se držite izreke: “Bog u srcu, ruke na djelu.”

Svi bismo trebali zapamtiti te jednostavne, ali i duboke istine. Te nas istine vode k Bogu.

Chamatkar ili čudo je pogrešna riječ za ono što ja činim. Mađioničar izvodi svoje trikove da zaradi za život i stekne svjetovnu slavu. A ja materijaliziram ove talismane kao svoje posjetnice, kao dokaz da božanstvenost može okrenuti zemlju u nebo i obratno. Sumnjati u to znači pokazati nesposobnost da se shvati veličanstvenost univerzuma. Meni pričinjava veliko zadovoljstvo da poklanjam te talismane svojim poklonicima.

Nikad. No makar ne čitam novine, ja sam svjestan svega što se događa na svijetu. Danas je nužno da novine budu pažljivije i odgovornije u svom izvještavanju. Treba izbjegavati objavljivanje senzacionalističkih i neutemeljenih vijesti. Ne bi trebalo objavljivati negativne i neutemeljene vijesti, posebno one od važnosti za zemlju, jer to ima ozbiljne posljedice i u inozemstvu. Ako postoje sumnje, treba ih raščistiti poslije slobodnog i otvorenog razgovora s onima koji su u to uključeni. Oko istine ne smije biti kompromisa ni pod koju cijenu.

Zato što je obrazovanje odvojeno od vrijednosti (ljudskih). Naobrazba bez vrijednosti (ljudskih) je besmislena. Nužno je naobrazbi vratiti vrijednosti.

Sve stranke rade i dobro i loše. Problem je u nama. Mi moramo inzistirati na principima.

Izvornik: Internet

Glas Avatara

Intervju liječnicima 18. 02. 1999.

N. R.: Prvo ishrana, zatim kretanje, pa tablete i na kraju inzulin, Svami.

Svami: Inzulin nije dobar. On vrlo brzo spušta razinu šećera u krvi. Pacijent se tada počinje znojiti, snizi mu se krvni tlak i može čak i pasti u komu. Inzulin je najbolje izbjegavati. Tablete su u redu.

Što je uzrok dijabetesa?

Svami: Stvarni problem nije gušterača, nego uglavnom pogrešna ishrana i nedostatak kretanja. Ljudi u južnoj Indiji jedu previše riže. Ljudi u sjevernoj Indiji jedu previše pšenice (ćapatija). I riža, i pšenica vrlo brzo podižu razinu šećera u krvi, već pola sata nakon jela. Zbog toga bi ljudi u južnoj Indiji trebali jesti manje riže, a ljudi u sjevernoj manje pšenice. Budući da ljudi na jugu baš i ne vole pšenicu, trebali bi jesti ćapatije. Tako se ne bi prejeli riže. Isto tako bi ljudi na sjeveru trebali jesti rižu. Tako se ne bi prejeli, jer rižu baš i ne vole previše.

S druge strane, ako jedete kukuruz i ragi (žitarica koja se uzgaja u južnoj Indiji), razina šećera u krvi rasti će postepeno, 2-3 sata. To je zdravo. Tijelo vrlo dobro podnosi tako spori porast. Za one koji jedu žitarice poput kukuruza i ragija, dijabetes ne predstavlja problem.

Ljudi ne bi trebali jesti preba diktatu svog jezika. Na jeziku ima 48000 okusnih bradavica (čvorića?) Ako ih se ne koristi na ispravan način, mogu uzrokovati jaku želju za šećerom i dovesti do dijabetesa. Za dobro zdravlje, osjetila treba staviti pod kontrolu. Isto tako i oči treba koristiti na ispravan način, za zdravlje tijela i uma. Sunčevo svjetlo osvjetljava različite stanice mrežnice oka. Ako ne kontroliramo oči, tako da gledaju samo dobre stvari, može se stvoriti želja za gledanjem loših stvari, što za uzvrat uzrokuje loše zdravlje. Dakle, osjetilima treba ispravno upravljati za dobro zdravlje. No za dijabetes postoje i genetski uzroci.

N. R.: Da Svami. I najnovija istraživanja to potvrđuju. Ima li išta što Svami ne zna!?

Svami: Kako je tvoja majka?

N. R.: Njezin dijabetes je bolje, no ima artritis.

N. R.: Ona ga sama kontrolira, Svami.

Svami: Ti si liječnik, a ne kontroliraš ni vlastitu majku! Ovi današnji liječnici ne liječe dijabetes na ispravan način. Najbolji način je kontrolirana ishrana (dijeta) i kretanje. Za dijabetes je dobro zeleno lisnato povrće (osim cvjetače). I kelj (kupus) je dobar. Svo voće s crnim košticama, kao jabuke, kruške, grožđe, lubenice, itd., je dobro, osim ljuskavog tikvana (custard apple – srednje američko voće), jer ima previše šećera. Papaja je jako dobra. Treba izbjegavati sve korjenasto povrće, a posebno krumpir.

Ghadijin sin: Bavim se istraživanjem novih lijekova za dijabetes, Svami.

Svami: Najbolja je dijeta i kretanje.

Ravi: Povišeni kolesterol, povišeni krvni tlak.

Svami: Ne, nego: “hurry, worry, curry” (žurba, brige i začini). Previše žurbe uzrokuje brige i stres – to nije dobro za srce. Pogledajte Svamija – nema problema sa zdravljem! Izbjegavajte previše ulja u hrani (curry). Svakodnevno jedenje češnjaka smanjuje kolesterol. I oljušteni bademi također smanjuju kolesterol. Namočite ih preko noći u vodi, ogulite kožu i pojedite ih rano u jutro.

Svami: Prvo zdravo tijelo, pa tek onda gune i zdravi duh. Bez zdravog tijela ne možeš ni krenuti duhovnim putem.

Jedan poklonik: Kako kontrolirati krvni tlak, Svami?

Venkat: Postoji li za to neki uzročnik, poput bakterije ili virusa?

Izvornik: SaiNET (Raj Prakash)

 Glas Avatara

Intervju zapadnjacima u Kodaikanalu

Izvaci iz intervjua koji je Sri Sathya Sai Baba dao grupi zapadnjaka u Kodaikanalu.

Baba je odgovorio: “Ne razmišljajte o svijetu. Ne tratite vrijeme razmišljajući o svijetu ili o odnosima u svijetu. Sve je to prolazno. Sve to neće potrajati. Obratite pozornost na ono što će trajati, na ono što je trajno. Sve stvari, uključujući i svijet, tiču se samo tijela. A tijelo je poput vodenog mjehurića. Um je poput ludog majmuna. Ne povodite se za tijelom. Ne povodite se za umom.

Slijedite Božji glas. To je glas nepromjenjive unutarnje istine. On će vas voditi. On će vam pokazati da nema razlike između vas i Boga. Sve je Bog. Isus je shvatio tu jednotu dok je bio na križu. Osjetio je zlovolju prema vojnicima koji su ga mučili, kad je začuo Božji glas koji mu je rekao: “Svi su jedno, dragi moj sine. Odnosi se jednako prema svima.” U tom je trenutku Isus objavio: “Ja i moj Otac smo jedno.” Ako vidite bilo kakvu razliku, to je samo u vašoj mašti. To je pogreška vašeg uma. Nema odvojenog Ja i Boga koji bi trebali postati jedno. Uvijek postoji samo Jedan bez drugog.

Da biste dokučili tu najvišu istinu, ne smijete si dopustiti da mislite kako ste vi i Bog odvojeni. Mislite uvijek: “Bog je sa mnom. On je u meni. On je oko mene. On je iznad mene. Sve što postoji jest Bog. I ja sâm sam Bog. Ja sam beskrajan. Ja sam vječan. Ja nisam dvoje. Ja sam jedan, samo jedan. Ne postoji nitko osim mene. Ja i Bog smo jedno te isto.” Kad shvatite da Bog nije izvan vas i odvojen od vas, tada ćete postići samopouzdanje. Kad budete razmišljali samo o Bogu, tada će biti ljubav, bit će mir, bit će istina. A o čemu mislite sada? O tijelu. Ali tijelo je samo vodeni mjehurić. Tijelo je odjeća. Samo odjeća.”

Poklonik: “Svami kaže da je sve Bog. Nije li i tijelo Bog? Ako je sve Bog, tada i tijelo mora biti Bog.”

Svami: “Ako mislite samo na Boga, tada će za vas postojati samo Bog. No sada mislite na tijelo, a ne na Boga. Pitate za tijelo. Tijelo je instrument, materija. Materija se uvijek mijenja. I svijet se uvijek mijenja. No Bog se ne mijenja. Bog je nepromjenjivi duh.”

Poklonik: “Je li i Svamijevo tijelo također instrument?”

Svami: “Svamijevo je tijelo poput svih tijela. Sva su tijela samo instrumenti. Sva su tijela privremena. Ona se rađaju i umiru. No stanovnik tijela je trajan. A to je ātman, besmrtno sebstvo. To ste vi. Stvarni vi. Vi ste ātman, a ne ovo tijelo.”

Svami: “Preko ljubavi. Samo preko ljubavi. Razvijajte božansku ljubav (prema). Božanska je ljubav potpuno nesebična. Ljudska je ljubav uglavnom sebična. Ona stalno misli na to malo ‘ja’. To malo ‘ja’ je ego. Ego sve vidi kao odvojeno. Sve vidi kao dvojnost. Morate ukloniti ego i vidjeti samo jedinstvo. Gdje je dvojnost, tu neće biti božanskosti. Razmišljajte samo o temelju svega. No sad za vas postoje samo želje, želje, želje… ‘Hoću ovo, hoću ono…” Te su želje samo oblaci što prolaze. One dođu i prođu. U jednom trenutku vam donesu radost, a već u sljedećem patnju. One vam ne mogu donijeti trajnu radost. Želje čine um. Um nije ništa drugo do hrpa želja. Ne povodite se za umom. Ne povodite se za tim prolaznim oblacima. Želje dođu i prođu. No moral dođe i raste. (Desire comes and goes. But morality comes and grows.) Moral je jako važan. Slijedite moral. Provodite ga u praksi.”

Svami: “Vaša fizička majka je s vama samo nekoliko godina. Ona je vaša privremena majka. I vaš fizički otac također je privremen. No istinsko srodstvo je drukčije. Istina je vaš pravi otac. Istina je vječna. Istina se ne rađa. Ona ne umire. Božja je ljubav vaša prava majka. Predanost je vaš pravi brat. Mudrost je vaš pravi sin. Mir je vaša prava kći. Za sve njih vrijedi isto – oni se ne mijenjaju, ne rađaju se i ne umiru. To je vaše trajno srodstvo, vaše srodstvo s Bogom.”

Poklonik: “Svami, ako je Bog moje trajno srodstvo, a ova ostala su samo prolazna, trebam li se ipak brinuti za svoju obitelj kod kuće?”

Svami odgovori oštro:”Naravno da moraš! To je tvoja dužnost. Vrši svoju dužnost. Brini se za svoju obitelji.”

Svami: “Bog je u tebi. On je s tobom. On je iznad tebe. On je ispod tebe. On je oko tebe. On te ne poziva ili šalje nekog po tebe. On je uvijek s tobom. Ti sâm si Bog. Uvijek misli na taj način: ‘Ja sam Bog. Ja sam Vrhunsko sebstvo. Ja sam sve.’

Poklonik: “Svami, je li sve predodređeno? Je li vrijeme kad se trebamo stopiti (s Bogom) već određeno? Piše li nam već na čelu kad ćemo se stopiti i postići samospoznaju?”

Svami: “Za besmrtno sebstvo ne postoji ni vrijeme, ni oblik. Ono je s onu stranu vremena i oblika. U tom vrhunskom sebstvu (paramātman) svi su jedno. Zapamtite to jedinstvo. Živite u tom jedinstvu. Neka vam to bude cilj. Svi su jedno. Odnosite se jednako prema svima.”

Poklonik: “Baba, kakav je onda odnos između vrhunskog sebstva (paramātman) i pojedinca?”

Svami: “A gdje je to vrhunsko sebstvo? Svagdje. Kako znaš? Ne znaš. Sve to što sad govoriš dolazi iz tvoje mašte. Nemaš izravnog iskustva. Provodi neku duhovnu praksu. Iskusi ga. Prakticiraj ga. Živi ga. Spoznaj ga.”

Poklonik: “Ali Svami, htio sam pitati – imam li ja pojedinačno više sebstvo? Postoji li neko pojedinačno više sebstvo posebno povezano sa mnom?”

Svami: “Pojedinačno postoji samo u tvojoj mašti, u tvom umu. Ono je samo privid. Ono nije stvarno. Ako je jedno sebstvo svagdje, ako postoji samo Jedan bez drugoga, gdje je tu onda pojedinac? Samo u tvojoj mašti. Samo je ātman stvaran. Shvati to.”

Poklonik: “Svami, zar zaista ne postoji više biće povezano posebno s ovim tijelom, koje bi mi sudilo ili me vodilo?”

Svami: “Ti si još uvijek u stopostotnoj tjelesnoj svijesti. Nemoj ostati na toj tjelesnoj svijesti. Ukloni je. Odbaci je. Ono što ostane bit će Božja svijest. Tada neće biti srdžbe, mržnje, zavisti, ljubomore, želja, ega… samo čista radost, potpuno blaženstvo. Blaženstvo, blaženstvo, blaženstvo…”

Poklonik: “Što se onda ponovno rađa? Kad postoji reinkarnacija, što se rađa?”

Svami: “Rađa se tijelo. Rođenje i smrt tiču se tijela. Ego je povezan samo s tijelom. Reinkarnacija je povezana samo s tijelom. Ne razmišljajte o tijelu. Mislite na ātmana. On je jedan. Nepromjenjiv. Za ātmana ne postoji inkarnacija; ne postoji reinkarnacija.

Poklonik: “Svami, da li ja, kao pojedinac, uopće postojim?”

Svami: “Kad spoznate ātmana, tada ne postoji odvojeni individuum. Možete o pojedincima razmišljati kao o različitim žaruljama. Mogu biti različite snage. Mogu biti različite dobi, rase, lika, oblika, no struja je svagdje ista. Ta struja ste vi. Vi niste žarulja koja se čini različitom od druge žarulje. Vi ste struja, ista struja u svim žaruljama.”

Poklonik: “Svami, postoji li ikakva razlika između mene i Boga?”

Svami: “Da, da, ti si ātman. Ti si vječan. Fizički ego nije trajan. Fizičko nije besmrtno sebstvo, ali ti jesi to sebstvo, a ne ono fizičko. Ti si Bog. Uvijek misli na taj način. Ne razmišljaj o tijelu. Misli na Boga. Tijelo dolazi i odlazi. Za njega postoji rođenje i smrt. Ali ti nisi tijelo. Ono je samo prah i pepeo.”

Poklonik: “Gospode, ja želim stići do Tebe što prije. Što trebam činiti? Ja sam spreman. Želim doći.”

Svami: “Preko ljubav, samo preko ljubavi. Ljubav je sve. Ljubav je Bog. Živi u ljubavi. Započni dan s ljubavlju, provedi dan u ljubavi, ispuni dan ljubavlju, završi dan s ljubavlju. To je put ka Bogu.”

Poklonik: “Svami, kako da razvijemo tu nesebičnu ljubav?”

Svami: “Kao prvo, ispunjavaj svoje dužnosti i misli na Boga cijeli dan, od jutra do večeri. Vidi sve kao Boga i budi sretan. Budi spokojan. Budi zadovoljan onim što imaš. Tajna sreće nije u tome da činiš ono što voliš, nego da voliš ono što moraš činiti. To je velika istina. Uvijek imaj punu vjeru u Boga koji se brine za sve. Razmišljaj ovako: ‘O Bože, Ti si moje sve. Ti si moj cilj. Ti si moj dah.’ Ne razmišljaj: Ovo je moje, ono je moje ili ovo nije moje… Umjesto toga, misli: ‘Prije nastanka ovog tijela, ja sam bio tu. Kad je tijelo nastalo, ja sam tu. Kad tijelo nestane, ja sam tu. I bez ovog tijela, ja sam i dalje tu. Ja sam sveprisutan. Ja sam sve.’ Da bi dokučio tu istinu, moraš obavljati neku duhovnu praksu. Moraš istraživati što je Bog? Tko je Bog? Tko sam ja? Prvi korak u spoznaju jest – uvijek misliti na Boga i poslije nekoliko godina znat ćeš da si jedno s Bogom.

Poklonik: “Svami, da li da izađemo i kažemo to i drugima?”

Svami: “Ne govori toliko. Obavljaj neku duhovnu praksu. Prvo čini. Zatim budi. Tada možeš govoriti. Ali samo malo. Meditiraj. Čini sve s ljubavlju. Budi dobar, vidi dobro, čini dobro. Kad razviješ samopouzdanje i ljubav za Boga, tada to možeš podijeliti s drugima. No dobro je pravilo da ne govoriš previše. Govori malo, čak i o Bogu. U duhovnoj praksi imat ćeš unutarnji razgovor s Bogom. Odbacit ćeš sve vezanosti i vezati se samo za Boga. Za to je jako važna čistoća srca.

Gdje nema čistoće, nema ni jedinstva. Bez jedinstva, ne možeš dosegnuti božanskost. U tom slučaju, cijeli je tvoj život promašaj. Prvo čistoća, potom jedinstvo. Tada ćeš spoznati božanskost. (Where there is no purity, there is no unity. Without unity you cannot attain divinity. Then your whole life is just a waste. First purity, next unity. Then you will realize the divinity.)”

Poklonik: “A čistoća dolazi preko služenja, Svami?”

Svami: “Da. Čistoća dolazi kroz nesebičnu ljubav, u nesebičnom služenju. Svi su jedna porodica, služi svima. Ne samo Sai porodici nego porodici cijelog svijeta. Svi su braća i sestre. Svi su jedno. Odnosi se jednako prema svima. To je jedinstvo. Bratstvo ljudi i očinstvo Boga. (All are one. Be alike to everyone. That is unity. The brotherhood of man and the fatherhood of God.)”

Glas Avatara